LUŠKI MUČENICI
Tomislave, svi su čuli za te,
pod Libom te okrunili zlatom.
Tko će moju umorenu braću,
sve zatrli, što bilo Hrvatom?
Djecu, starce, odreda se bije,
u pojati osamdeset troje.
Tu golgotu, duvanjskoga sela,
Herceg zemlja zapamtila nije!
Kuda hodiš sine svijetu reci,
tu su moji spepeljani preci!
Ti se ne boj, istinu im kaži,
i nju nikad nemoj sine skrivat.
Još nas ima, još žive Hrvati,
dok dišemo pravdu valja snivat!
U plamenu zapaljenih sela,
Kuka, Luga, dimom ljude guše.
U nebesa još vapiju krici,
gore sela tam’ podno Ljubuše.
Snijeg prekrio podljubuška sela,
sve je tiho, padina je bijela.
Tada nebo proparaše krici,
gore kuće, gore živa tijela!
Ispod jednog kamenoga brijega,
priroda je učinila svoje.
U ledinu zarasli temelji,
nema križa, spomena ni stijega!
Bože Duha svojega pošalji,
u jaslice spepeljanog sela,
na temeljim postavimo Znamen,
za mir vječni, mučenika. Amen!
Autor
Ivan Stanić Švabo
(15. travnja 2020.)
www.tomislavnews.com
