TG Vijesti

IVAN STANIĆ ŠVABO : Rama

copyright@tomislavnews.com
3.45KPregleda

RAMA

Ti dolino gorda surova i draga,
gdje protječe voda pokraj kućnog praga.

Ti iznjedri sina, što ga mater rodi,
u snovima gledala kako domu hodi.

Vjerna ljuba čekala, tamo s visina,
svoga dragog, sokola, uspavljujuć sina.

S molitvom na usnama, crne misli krati,
cijele noći čekala, domu da se vrati.

Oj, sokole, sokole, sine kršne Rame,
tvoja draga zove te; nasloni se na me!

Svojim krilom zagrli, mene i dva sina,
i obriši suze s lica materina.

Ne ostavljaj me samu ovoj tamnoj noći,
rekao si Ane, brzo ću ti doći!

Ostavi sve vrleti i ledene stijene,
sinovi te trebaju, sjeti se i mene!

Kolovoska teška kiša, ledom kožu para,
ne prepozna neba znak, ta družina stara.

Koju čine Za Dom druzi, sve u jednom stroju,
život dati, Spremni branit domovinu svoju.

Ne cvrkuću cvrčci, zašto ptice šute,
je li ih dušman otjerao ili kraj nam slute?!

Još i danas sjetim se, misli mi se roje,
što priroda utihnu i ptice ne poje?

Kao da te gledam, sad u boju prvi,
po sred grudi presječen, košulje u krvi.

Na toj gori samrtni odzvanjaju krici,
gdje u boju padoše naši bojovnici.

Prijatelju pao si, ponosno i časno,
nad Doljanskim Pomenom, u tu večer kasno.

Na Oklanskom visu tom, gdje se ptići legu,
smrtnu nađe postelju u ledenom brijegu.

Pade mrtav Bili ratnik, krsne Rame div.
Pored njega ranjen pade i duvanjski sin!

Oj, sokole, sokole,….!

Ivan Stanić Švabo
21. svibnja 2020., na svetkovinu Uzašašća Gospodinova

www.tomislavnews.com