VODOTORANJ – STUP SLOBODE
Tu sam na vjetru,
trpim hladnu kišu,
kad zagrme munje
i mene nek’ zanjišu.
Tu sâm, na pučini,
kao brodu jidra,
ko djetešcu malom
materina nidra.
Prije no se rodi
i njega nam biju,
u susret mu gmižu
vukovi što viju.
Vidio ga nisam
zlotvori ga tuku,
u pohod mi ne dođe
s majkom pod ruku.
Ja na sebi nosim
preduboke rane,
i ponosno pamtim
tvoje teške dane.
Kada jesen dođe,
mnogi tebi hrle,
kad bi mogli makar
mene da zagrle.
Ja na vjetru stojim,
Oluja me njiše,
sinove ti čekam,
kojih nema više.
Vratit će se oni
uz jesenje kiše,
vratit će se oni,
bit će ih još više.
Na braniku mnoge
uzeh na se rane,
krvniku sam zadnje
odbrojio dane.
Ja sad stojim ovdje
i bit ću tu rode.
U gradu Heroja,
kao Stup slobode.
Ivan Stanić Švabo,
18. studenog 2021., u sjećanje na 30. obljetnicu pada Vukovara, grada heroja.
www.tomislavnews.com
