Bio si mi prva ljubav, bila sam ti velika ljubav. Silno smo se voljeli, a ipak-rastajemo se!
Baš kada sam presretna jer sam maturirala, postala zrela, ozbiljnija, upisala fakultet, kada sam mislila da je moj cijeli svijet, odrekao si me se, ostavio me!
Kako da se vratim nepoznatim ulicama života svoga, kako i gdje da tražim izgubljeno ljubav svoju? Pišući ti ovo pismo u svom dnevniku, želim, oh tako silno želim, da sam blizu tebe, da osjetim tvoje ruke, tvoj dah!
Znam da je to nemoguće, jer ti si s drugom, njoj pružaš ljubav i stežeš struk. Očajna sam zbog toga!
Bit ću strpljiva, čekat ću, jer tvoja ljubav pripada samo meni. A ako se ne vratiš, znaj: kad jedno ljeto ili rana jesen odnese latice mog mladog života i kada kroz tamnu noć čuješ tihi jecaj, je, to ću biti ja!
Posljednji pozdrav, posljednja želja, umire sad u ovom mojim riječima: ja ostajem i dalje patiti zbog tebe, jedini moj, a ti si našao sreću u drugoj djevojci, ali, molim te, nemoj je učiniti nesretnom kao mene, jer duša će ti postati crna, crna kao smrtni grijeh!
www.tomislavnews.com
