TG Zanimljivosti

IZ DNEVNIKA SEOSKE UČITELJICE (2.) Iz mirnog Zagreba na ratno područje!

326Pregleda

Ne nosim cipele s visokom petom, ali za prvi se radni dan trebalo urediti. Direktor je bio simpatičan tip, zaljubljenik u kazalište.

Kako sam tijekom studija radila pet godina u kazalištu kao biljeterka i sanjarila o kazališnoj režiji, imali smo puno zajedničkih tema. Srećom , nisam bila jedina nova u kolektivu, ali se većina ipak znatiželjno zagledala u mene ne vjerujući da sam odlučila iz mirnog Zagreba preseliti u tada već ratom zahvaćeno područje. Ono što će se narednih dana i tjedana događati nije bila predstava izrežirana u mojoj mašti već nimalo optimistična slika stvarnosti koja nas je sve zatekla.

PIŠE : Tatjana Vukadin/www.tomislavnews.com

 

Nikoga nisam poznavala u tom malom simpatičnom gradu, a trebalo je pod hitno naći stan. Srećom, uskočila je kolegica Ljiljana koja je živjela sama u velikoj kući i bila u potrazi za nekim tko će joj popuniti kućni budžet. Odmah mi se svidjela jer je bila drugačija od ostalih, glazbenica, osoba bačena u krivo vrijeme na krivo mjesto. Neshvaćena osobnost u maloj provincijskoj sredini. Stan sam uzela na neviđeno, prihvatila cijenu od 150 maraka i dogovorila useljenje za sljedeću nedjelju. Razumna bi osoba zbrojila dva i dva-rat pred vratima, cijela plaća za stanarinu-ali ne i ja! Obećanje je obećanje, a ja svoje nikada ne kršim!

I tako je počela moja prva selidba, s gomilom knjiga, nešto malo odjeće, džezvom za kavu i nekoliko posuda za kuhanje. Tetak i teta (bilo bi logično da su to učinili moji roditelji, ali oni su tema za neku drugu priču) su utrpali stvari u gepek stare Ascone i nešto prije podneva smo krenuli. Iza Vrbovca su nas dočekale prve barikade. Naoružani seljaci su nas izveli iz auta, pažljivo ispregledali sadržaj svih kutija, čudom se čudeći što će jedna mlada cura iz Zagreba u kraju gdje se već naveliko puca. Prošli smo još nekoliko barikada i konačno stigli na odredište. Unijeli smo stvari u stan koji mi se odmah svidio. Bio lijep, prostran i svijetao. Nakon nekih pola sata moji su sjeli u auto kako bi još za dana stigli u Zagreb. A ja sam ostala sama, u nepoznatom gradu, s nepoznatim ljudima i željom da promijenim nešto u svom životu.

Nastavit će se…

TN