KNJIGU PRIPOVIJETKI „ Naspavani psi laju“, autora Bere Juriča, Duvnjaka, naravno!
U mladim godinama, dakle, negdje do tridesete, čitala sam mnogo, usudila bih se reći da sam pročitala tisuće knjiga. U srednjim godinama čitala sam mnogo manje: djeca, posao, obveze, rat, poraće…i uvijek bih govorila, prateći nove naslove, kako ću, kad budem u mirovini, sve to na miru pročitati. Oh, kako sam se prevarila: u tzv.mirovini nikad slobodnog vremena, obveza više nego ikada, a i vid više nije kao nekada…
Morala sam napisati ovaj uvod da bih razumjeli zašto u zrelim godinama uspijem pročitati samo one knjige koje mi pošalju prijatelji ili autori, i to s posvetom!
I uvijek, jer se više ne pouzdavam u memoriju, čim pročitam knjigu, na onom zadnjem, praznom listu ili stranici u knjizi, napišem o svojim dojmovima tijekom čitanja knjige. Zato, uvijek sam tako mislila, i postoji ta stranica na kraju svake knjige. Objavila sam desetke recenzija ili prikaza knjiga u novinama, časopisima, na portalima, a sada pišem samo kratko, o dojmovima.
Davno sam obećala dati knjigu Berislava Juriča“ NASPAVANI PSI LAJU“ jednoj prijateljici, zaljubljenici u lijepu književnost, pa pronađem knjigu koju je Bero objavio u proljeće, a promovirao u svibnju u Tomislavgradu, i pročitam što sam zapisala na zadnjoj stranici, kad sam knjigu pročitala, jer bila je s posvetom!
I odlučim to podijeliti s čitateljima Tomislavnews.com kao preporuku svima koji vole čitati lijepe i vrijedne pripovijetke, romane, pjesme, knjige uopće, tekstove…
Berine pripovijetke su kao lijek, kao gorke ljekovite trave, koje jesu opore, grke dok se piju, ali, nakon djelovanja, bude vam bolje, lakše, osjećate se laganije, zadovoljnije!
A ja sam samo po jednu tabletu pila dnevno, po jednu priču čitala, jer više bi bilo previše za osjetljivu dušu!
I pripovijetke se Berine ne razumiju na prvo čitanje, treba ih pročitavati, o njima razmišljati, u Bere „čaša čeka žeđ“ i on je „hvatao neke druge leptire“.
I vjerujte, kada pročitate knjigu Duvnjaka ( ne samo zato!) Berislava Juriča „NASPAVANI PSI LAJU“, nakon nekog vremena , osjećat će te se bolje i nekako će vam se činiti da je malo priča u knjizi i da ih je trebalo biti više! Kao da ste baš uzeli čitateljski zalet, a ono-nema više pripovijetki?! Zato, Bero, čekamo još!
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
