Pojavila se u zadnje vrijeme uzrečica među nama u tuđini : “Ako nisi napisao osvrt na Tomislavnews-u kako ti je u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj… kako ti je u tuđini, tada kao da nisi ni otišao”.
Svako malo se pojave neki novi osvrti, tako slični, a opet tako različiti. Uostalom, kao i ljudske sudbine. Roman Ana Karenjina počinje rečenicom “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način!”. Tako bi se mogao opisati i život nas novopečenih gastarbajtera.
Svi koji su zadovoljni i sretni svojim odlaskom (ovo je grubo rečeno) imaju dobar posao, dobru firmu, sređen obiteljski život, smještaj i sve ono što čovjeku treba za dostojan život. Nesretni su doslovno nesretni svatko na svoj način: netko ima lošeg gazdu, netko malu cijenu kvadrata, netko preskup smještaj, nekome ne rade dvoje u obitelji pa ne mogu spojiti kraj s krajem, neki imaju neuredne sustanare ili njemački cimere (hrkanje, alkohol, nehigijena itd.). Uglavnom non-stop nešto koči i žulja. Netko ima velike, da ne kažem prevelike ciljeve koje ne može ispuniti (luksuzni auto, kuća ili stan, zimovanje, ljetovanje, markirana garderoba…) a neki su zadovoljni sa stabilnim i sigurnim životom svoje obitelji. Kao što slavonska pjesma kaže – Nije sretan ko puno ima, sretan je onaj kom malo treba.
Sada o dvojbi o kojoj mnogi pišu, ostanak ili odlazak? Teško pitanje, kao i odgovor. Poštujem i one što ostaju, možda i više nego nas što smo otišli, jer ih samim tim smatram većim borcima (da su naša braća ili očevi 90-ih išli kao ja sada, nas nigdje ne bi bilo!). Treba poštovati i nas što smo otišli jer nije lako napustiti sve, a sve je naš Tomislavgrad, naše Duvanjsko polje, gdje nam je dom, uspomene, roditelji, grobovi naših dragih… ali Bogu hvala da imamo mogućnost izbora, ako ništa barem probati , a naš Tomislavgrad, koji je naš jedini dom nas uvijek čeka, i to širom raširenih ruku.
I odlazak i ostanak imaju svoje mane i vrline. Teško je otići jer nigdje nebo nije plavo, nigdje trava nije zelena, nigdje zrak nije čist, ni nebo puno zvijezda, nigdje žene nisu tako lijepe i vrijedne kao u našem jedinom domu, u našem Tomislavgradu. Problem je što se od toga ne može živjeti, zato idemo trbuhom za kruhom. Ovdje, u tuđini, većina nas dane broji i kalendar križa kao prije (tako su mi stariji pričali) u vojsci, do povratka kući. Za mene ne postoje godišnja doba nego vrijeme sam podijelio na “gastarbajterska” godišnja doba: Uskrs, Velika Gospa, Svi sveti i Božić, a sve ovo između je ispunjavanje praznina.
Svako jutro ustajem s mislima o Tomislavgradu i s tim istim mislima odlazim u krevet. Ja Tomislavgrad dišem i moje srce kuca za taj kraljevski grad, ma gdje bio. Nikoga ne bih krivio što sam otišao vani. Ni politiku, ni poslodavce, ni plaće, jer sam isključivi “krivac” ja. Da sam završio fakultet, vjerojatno, bih našao posao u struci, možda u državnim firmama jer bih imao toliko željenu sigurnost i zaštitu koju u inozemstvu imaju svi. Znaš – primiti ćeš plaću na vrijeme, bit će ti plaćen svaki sat i svaki kvadrat, vlasnik firme te cijeni ako si uredan i vrijedan radnik (što kod nas nije slučaj, čast vrlo rijetkim iznimkama!), a u svakom slučaju država te štiti i stoji iza tebe na neki način (što kod kuće nema ni u snovima). Opet kažem, da sam završio fakultet vjerojatno ne bih išao nikuda. Kao što moj prijatelj reče tužnu istinu, pa jesmo li mi Duvnjaci tako prokleti da i kad odemo još mladi samo sanjamo kad ćemo u mirovinu da idemo svojoj kući?
Prije nego što sam otišao mislio sam za Austrijance ili Nijemce da su to neki nadljudi, preuredni u svemu, ali kad dođeš i upoznaš ih vidiš da nije tako. Kuće naših žena su kuće čistije i urednije milijun puta (pa i ne čudi da im naše žene drže urednima kuće, urede, vrtove, starce… jer one stvarno nisu rođene za to, a opet-čast izuzecima!).
Koliko sam vidio za ovog ne dugog rada u tužini, naši ljudi su puno bolji radnici od njihovih. Hrvatske crkve ovdje su nedjeljom popunjene do posljednjeg mjesta, dok u njihovim polovica zjapi prazna. Mogu i strance nešto naučiti od nas, isto onoliko koliko i mi od njih!
Pozdrav svima i neka vas sve dragi Bog blagoslovi, vas koji ste u tuđini i vas čuvare naših ognjišta, koji ste kod kuće!
www.tomislavnews.com / F. B.
