UVELO LIŠĆE
O, kako bih htio da se sjetiš sretnih dana kad smo bili skupa!
U to doba život bio je ljepši i sunce toplije nego danas.
Uvelo lišće evo već je stiglo…
Vidiš da nisam zaboravio!
Uvelo lišće evo već je stiglo
tuga i uspomene jednako tako
i sjeverni ih vjetar nosi u zaborava hladnu noć.
Vidiš da nisam zaboravio!
Tu pjesmu koju pjevala si meni.
To je pjesma koja sličila je na nas:
ti si voljela me,
ja sam volio te
i živjeli smo skupa,
ti što voljela si me,
ja što volio sam te.
Al’ razdvaja život one što se vole,
lagano,
neprimjetno,
i more briše na pijesku korake ljubavnika rastavljenih.
Uvelo lišće evo već je stiglo,
tuga i uspomene jednako tako,
al’ moja ljubav, šutljiva i vjerna
stalno se smješka i zahvaljuje životu.
Tako sam volio te, tako si bila lijepa
i kaži onda, kako da zaboravim te?
U to doba život bio je ljepši
i sunce toplije nego danas.
Ti si bila moja najnježnija ljubav…
I što će mi onda ova tuga?
To je pjesma koja sličila je na nas:
ti si voljela me,
ja sam volio te
i živjeli smo skupa,
ti što voljela si me,
ja što volio sam te.
Al’ razdvaja život one što se vole,
lagano,
neprimjetno,
i more briše na pijesku korake ljubavnika rastavljenih.
Autor : Jacques Prevert
www.tomislavnews.com/Foto Arhiv TN
