Mogu raditi što god hoće, niti birači više znaju koga su birali, niti su to oni ljudi kojih se s biračkih lista sjećaju, niti znaju tko se gdje naćulio u vlasti koje i nakon više od godinu dana od izbora još nema, ali neki vladaju i vladanje debelo naplaćuju, a ništa, naravno ne rade.
Ne mogu više birači upratiti tko je promijenio stranku, a tko ljubavnicu, tko je promijenio auto, a tko kupio titulu doktora, tko akademika, diploma sada ima na pasja priskakala i bud zašto…
A svjetsko neko istraživanje pokazalo ovih dana da su u B i H učenici gotovo nepismeni (funkcionalno, ma što to značilo?!), a učitelji polupismeni…i svima dobro, nitko se zbog toga ne uzbuđuje? Nitko da se zabrine koliko ne-znanja naša djeca ponesoše iz škole, kako motivirati i njih i učitelje da rade svoj posao, odrađuju svoje zadatke. I zašto su ti mladi ljudi osposobljeni sutra kad izađu iz škole? Vjerojatno za odlazak u tuđinu, što prije i što dalje! Koga to briga?
I stvarno su politika, političari i koje-kakvi zastupnici na svim razinama potpuno odvojeni od naroda, od birača, od običnog puka, samoživi su i samoljubivi, a narod radi svoj posao, vodi svoju brigu, sageo glavu jer strah ušao duboko u kosti, ili, vrlo često, ako je u snazi spakira kufere, pokupi obitelj i otra daleko od ovoga nereda i nerada, duboko se kajući što je na izbore ikako izlazio!
Ostavljaju ovu zemlju koju političari unerediše, učiniše nesretnom, kao da toliki mladi ljudi nisu izginuli za nju, kao da mnogi krvlju svojom ne zališe ovu crnu zemlju, kao da mnogi ne postaše invalidi o kojima se sada nema tko brinuti. Branitelji, koji su, srećom, preživjeli teške ratne dane, negdje po svijetu čeznu za zavičajem, za domovinom, a oni koji ostadoše nemaju snage boriti se i u miru, jer su u ratu dali sve od sebe, nego se mire sa svačim i svakim, klanjaju se onima koji rata, najčešće, nisu ni “okusili”, kako bi koliko toliko normalno živjeli u ovoj nesretnoj državi! Kojoj državi, kojoj zemlji, kojoj, a umal’ ne rekoh…!
Do kada ovako?
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija FB
