Kad svane ovako lijep i sunčan dan u studenom, a k tome još i ponedjeljak, sreći nigdje kraja! Mnogi bi Duvnjaci potpisali sve oblačne dane u tjednu u zamjenu za jedan lijep i sunčan ponedjeljak.
Ne pitajte zašto?! Ponedjeljak zauzima svoje posebno mjesto u kalendaru Duvnjaka. Ne samo što je pazarni dan (a to je najbitnije) već se ponedjeljkom ide i u bolnicu, pa onda platiti račune, kupiti meso, sresti stare prijatelje iz drugih sela…
Tako je bio i jutros. Pazar živi svojim užurbanim životom. Razgovori se pretvaraju u nerazumljiv žamor, a na izgled kaotične kretnje su ipak dobro koordinirane i svi pronalaze kutak i štand za svoju dušu!
Pitate za epidemiološke mjere?
Ma daaajte, što vam je! Toga ovdje nema niti može doprijeti do svijesti. Svi ti stožeri, štabovi, đavli, Pavli…sve to možete okačiti mačku o rep!
Najrizičnija skupina je ujedno i najproblematičnija skupina (a to su ovi preko 65) Oni imaju (kao i svi drugi) svoje mišljenje o virusu koje se kreće od toga da je izmišljen do toga da se liječi vrlo jednostavnom metodom za koju su vam potrebna samo dva i to vrlo dostupna sastojka – domaća rakija i bili luk!
Prema tome, svi ti nekakvi Čerkezi, epidemiolozi i ostali stožernici neka se lijepo gone…i neka Tomislavgrad slobodno izbrišu s te svoje mape mjera, tu mi ne spadamo!
Bilo je nekih pokušaju, ali sve je to propalo!
Danas baba je zastala kraj štanda s domaćim delicijama i onako s maskom preko usana upita prodavača:
” Imaš li trvenog sira”?
“Ma nema baba, otkud mi crveni sir”!
“Ma bolan ne bio nije crveni već trveni…trveni!”
“Kažem ti baba, nikad u životu nisam ni čuo za crveni sir!”
Onda baba ljutito skide masku(đava ti ovo odnio) pa viknu toliko da joj je gotovo proteza iskočila iz usta…”Trvenog, trvenog…!Đavlu ti i crveni!”
“Pa tako reci baba, dašta već imam…evo ga, cijela kačica”
Eto kako maske naprave šum u komunikaciji!
Uglavnom i jutros sve protiče bez epidemioloških mjera i to svojim uobičajenim ritmom sa svim zgodama i nezgodama koje Pazar donosi!
Prodavač rakije prepozna svog starog mušteriju Franu, ali se nije dovoljno spazio i nije primijetio da je baba uz njega, pa viknu:
“Frano,Frano…alloooo evo je, jutros sam je pritaka i mogu ti reći da je bolja od one prošle što si nosija!”
Baba pogleda u Franu, a on samo sleže ramenima. Brzo se sabra pa reče trgovcu: “Meščini ljudino da si ti malo popio i da si me zamino s nekim”?
“Ma ajde vragu Frano di ću te zamint…ih, pamtim ja lica svoji mušterija” – ne odustaje prodavač rakije.
Frano se malo sakri iza babe, pođe kolutati očima i davati tajni znak pokazujući na babu.
“Izvini ljudino, zamino sam te s jednim Vranom iz oni doli sela”, izvuče se trgovac.
“Eh, idim ja da si se ti malo usefio”, reče Frano i na odlasku mu namignu.
Odmah iza njega,dolazi drugi did i pita za rakiju kakva je?
“Ova s crvenim čepom ti je za masažu i malo je jača, a ova sa žutim je tanja i baš pitka”, reče trgovac.
“A mogu li ja kupiti ovu s crvenim, ali za piti?”, priupita did.
“A more dide, kako nemere, samo ti je ona maaarku skuplja”
“Ma ko ga jebe, spremi ti ove pet litri!”
Nešto dalje niz štandove, vješta trgovkinja smotala jednog dečka pa ga uvjerava kako je džemper ko stvoren za njega.
“Evo ga sine, konćani…ko da ga je plelo po tebi! Ko saliven…a što si ćust u njemu…a blago curi koja te ima…!”
Naravno, dečko odlazi s prozirnom vrećicom i džemperom u njoj, a trgovkinja veli :”Eto,u zdravlju ga ti nosio!”
Malo dalje, u improviziranoj kabini, odnosno u kombiju, jedna dobrodržeća mlada isprobava džins hlače. Izgleda da je zapelo nešto oko nogavice. Trgovac kuca na ona klizna vrata kombija i govori: Trgovac kuca na ona klizna vrata kombija i govori: “Oće li to gospođo, ajmo…čekaju druge mušterije!”
“Ma meni je ovo tijesno…ne znam…?
“Što Vam je tisno gospođi, hlače ili kabina?!
Ma nema tog trgovačkog centra koji može nadomjestiti sve te draži Pazara!
www.tomislavnews.com/Piše: Jakov Krišto