Gospojinom smo dosegnuli vrhunac “života” u gradu. Ne samo onaj duhovni vrhunac, već i onaj društveni, kulturni, zabavni a usudim se reći i sportski vrhunac!
Tko je mislio podići pobjednički pehar već ga je podigao. Tko je bio željan ćavapa danima je hodao masne brade oko stadiona. Obožavatelji točenog piva su također došli na svoje i pod krinkom tobožnjeg nogometa su uživali u čarima ječmenog slada. ” Vedrina koju budi pivo pokazuje se osobito spasonosna u zemljama permanentnih sranja kakva je ova naša vukojebina”! Prestala je i vika s tribina ambicioznih roditelja koji vjeruju da će ih sinova ljevica izvući iz krize! S terasa više ne trešti glazba uživo! Bilo je tu svega, za svačije uši ponešto….od onog toksičnog estradnog otpada do profinjene klapske pjesme.
Izložbe, ansambli, ljetna kina …sve je prestalo. Tu i tamo dogodi se još poneko predstavljanje knjige na kojima mnogi uz zijevanje jedva čekaju kraj. Poslije Gospojine sve utihne. Grad lagano tone u stanje hibernacije! Rijeke automobila teku prema Zapadu. Ovi što ostaju često znaju reći :”Ma nek’ se nose! Dosta je bilo slušati njihova predavanja o životu, radu i disciplini”! Ovi što odlaze kažu :”Ma jedva smo čekali ići, da je bilo još 2-3 dana ne znamo što bi od dosade! Ne bi se ovde mogli naviknuti!” A lažu i jedni i drugi!
Ovi prvi znaju da će sve ubrzo splasnuti i da će ulice opustjeti, a život postati usporen i utonuti u jedno letargično stanje kad se ljudi bezvoljno vuku pod teretom briga.
Ovi drugi s mučninom u želucu prelaze granicu i znaju što ih čeka i da nije baš sve bajno kako su propovijedali. Već razmišljaju o blizini Božića i skorom dolasku u rodni kraj!
Uskoro će grad napustiti i posljednji sladoledar, a prve kiše će najaviti blizinu jeseni kad će maleni grad zaspati ogrnut maglama!
www.tomislavnews.com/Piše : Jakov Krišto
