Spustila se kišna zavjesa i svuda po krajoliku razlila sivo-crne tonove! Sve je nekako klonulo i djeluje beživotno.
Dani su kratki, a duge i dosadne noći su kao stvorene za priče o vampirima i vukodlacima koji bezglavo tumaraju seoskim sokacima pa ponekad obijesno spletu bećara pri povratku iz birtije! U općem sivilu jedino je crvena žakica paprike kojom se uprtila vrijedna domaćica.
Širi se miris ajvara i kiselih paprika, a onaj specifičan vonj octa se zapleo u nosnice i tu se skriva danima. Vani miris vlage i truleži.
Na momente puhne jugozapadni vjetar i okiti prozor kišnim kapljicama kroz koje se muti pogled u daljinu. Polje utonulo u maglu. Sitne i mukle siluete se motaju oko grma šepurine. Crne ptice se spustile na ledinu i vode žustre rasprave. Vjerojatno kasne na put pa traže krivca i dogovaraju rutu kretanja.
Skupina učenika se vuče i bezvoljno vraća kući. Prvašići su sigurno dobili zadatak naučiti pjesmicu “Jesen”.
Ispred mjesne trgovine stoje dva starca ogrnuta kaputima što mirišu na ustajalost.
Jedan pali cigaretu, otpuhnu prvi dim i reče: “Jesen!” Nakon duže pauze, drugi mu odgovara: “…i baš jesen”. (Jakov Krišto)
www.tomislavnews.com
