KAD ME VRIJEME PROBUDI
Stigla je jesen
i ofarbala krošnje
u jarke boje
a tamo gore
pod starim hrastom
sjedimo nas dvoje
jedan list zaplete se
u crne niti
tvoje kose
pod nogama šušti
lišće svelo
dotakoh ti lice
zadrhta ti tijelo
i neka milina
ispuni mi grudi
htjedoh te poljubiti
al’ vrijeme me
probudi.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
