To mi probudi onu davnu sjetu
i oživi uspomena meni tako draga.
Kad stari susjed na čašicu svrati
i gunđajući snijeg s kaputa stresa:
“Vrag ga odnio, misli li ovo stati
ili će ga trpati sve do nebesa?!”
Na stolu rakija, grlo da se smoči.
Susjed vadi duvan, ćate, tabakeru…
Otpuhne! ” Nevista, jednu mi natoči
da ove stare kosti zagrijem zeru!”
Žuti prsti vješto motaju cigaru,
pa počinje priče onako veselo.
Oživljava sjećanja i uspomenu staru
kad bi ravnac snijeg zatrpao selo!
Kad medvjedi i vuci u selo se spuste,
a tek tuneli vode do obližnje štale.
Ne vidiš prsta od zavjese guste,
a zvijeri gladne u selo navale!
Susjed priča, tko će da ga spriječi.
U šporetu vatra veselo pucketa.
Djeca ga slušaju, upijaju riječi
i u svojoj mašti idu na kraj svijeta!
A susjed nastavlja i priče se množe.
Kad bi sreli vuka iđući na silo.
Ali sad ih nema-fala ti Bože!
Ne bojte se dico, to je davno bilo.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com