KAD VRAG UMIJEŠA PRSTE
Kao da je sam vrag svojim vještim prstima ispremiješao instalacije u nama, resetirao na svoje postavke i totalno nas smutio da više ne znamo ni tko smo ni što bismo htjeli.
Medijska bujica nam rastače mozak i stvara talog koji je plodno tlo iz kojeg izrasta mržnja i podjela koja je postala glavni motor i pokretač naših života.
Pomiješali smo nacionalizam i nacizam, domoljublje i lopovluk, zaboravili smo što je empatija.
Nedavni rat nas je promijenio iz temelja, ostavio ožiljke iz kojih ništa nismo naučili.
Zatvorili su nas u torove iz kojih nas povremeno puste da rehabilitiraju mržnju ako je slučajno mrvicu splasnula.
Uvjerili su nas da živimo loše zbog ovih drugih i drugačijih.
Ali ne trebaju brinuti… mržnja je tu, hrani se raznovrsno.
Čak ako i malo posusta, mi imamo takmace u svijetu zbog koji bismo se mogli opet podijeliti.
Biramo hoćemo li se se svrstati na stranu Rusije ili Ukrajine… ili ovaj zadnji sukob koji nije nimalo bezazlen između Izraela i Palestine.
I tu biramo strane zaboravljajući što donosi rat i tko u ratu stradava.
Ako se i to primiri… mi se možemo opet dijeliti međusobno, što odavno i činimo, samo što neke stvari prevrše mjeru kao sada.
Dijelimo se na gastarbajtere i “domaće”.
Dijelimo se na Thompsonovce (što su kao domoljubi) i na one ostale (koji to kao nisu).
Dijelimo se na Dinamovce i Hajdukovce, ali s tolikom strašću da bismo se poubijali.
Ali najveća lakrdija i neoprostiva podjela je ova oko Vukovara. Oko simbola patnje i otpora.
Koje dvije kolone… tko ste vi, gospodo?
Tko su to “oni” i “mi”? Zbog toga mi se gadi politika. Zbog toga mi se gade svi oni koji su se uvukli prečacem u braniteljske redove i sada samo spletkare i žive od tuđe nesreće.
Gadite mi se svi vi lažni patrioti, a ima vas mnogo, ima vas previše!
Ratujte, samo ratujte, ratujte jezikom… a ja znam, kad bi vas trebali, ne bi vas bilo kao ni onda. Pustite Vukovar… pustite one kojima je sada potrebna tišina.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
