KADROVSKA KRIŽALJKA
Jučer kad sam se vraćao iz šetnje zaustavi me stara baba Mara i onako preko ograde upita:
“Daj zdravlja ti je li istina da se oni mali glavonjica Ikeljin bavi politikom? Kaže mi unuka da mu ovi dana izliće glavurda na tim vašim mobitelima da je stra povirit u njeg! Ko biva on je za promjene. Ako ga izaberu da će on nakučiti da narodu bude bolje, da niko više neće morat u Njemačku…ma zdravlja ti je li istina?” – sva u čudu upita Mara.
“A jeee Mare, istina je. Da ga vidiš…izmio se, kravata, odijelo, podvoljak….ma ima sve, pravi političar”. velim ja uz smiješak.
“Puuu! Puuu! Da oprostiš na izrazu – poserem se ja na državu kojom naki upravljaju! Znam im ja racu, to je sve bilo tuafli, niko nije znao sprti đavle išta! Znaš li ti kad je njegov pokojni did odma ono poslin rata kreno u školu. Nova vlast krenula opismenjavat pa sve učitelji odali po kućama nagovarat roditelje da šalju dicu u školu. Tako ti kreno i njegov did, Jednom ti nji učitelj pita…zna li iko od vas koja je najveća životinja na svitu? Svi se podmusili, a on učaktio dizati ruku i sve viče znam ja, znam ja!
Učitelj mu veli, ajde reci…a on ti ko iz topa reče Drug Tito! Šta ćeš, on je sritnjak slušo te Tito ovo , te Tito ono najviši…i đavlu ga daj sad! Sve se strkalo, digla se kuka i motika, čak mu u kuću išla i milicija…jedva se kutarisali! A šta ću ti dalje pričati…” – veli baba Mara.
Baš me nasmijala. Volim i ja malo oplesti po politici, ali bome Mara je žešća!
A šta ćeš, u pravu je. Izliću ove glave po Fejsu da te Bog mili sačuva! Gledam ove neke likove na skupovima po seoskim školama i pomislim…e moj Bože kakvo je vrime došlo da oni kojima sam u školi šaptao sada viču na mene. Uglavnom kako god se okrene poslije zbora će nam biti bolje-obećali su.
A drugi dan poslije izbora u pobjedničkoj stranci traje sastanak i rješava se kadrovska križaljka i raspodjela plijena.
Jedna bucmasta plavuša se obraća predsjedniku stranke:
“Znate da sam ja zimogrizna i samo tražim jedan uredić u Općini, nekakav stolić, udobno stolicu, nešto pečatića i uz radijator jednu veliku grijalicu …eto”.
Predsjednik pogleda domara, a ovaj potvrdi kako je ostalo rigipsa od prošlogodišnjeg zapošljavanja i da to neće biti nikakav problem prigraditi još jedan ured za novi kadar.
Zatim se javi jedan srednjovječni gospodin:
“Ja bi u Šumariju, mislim da za to imam kompetencije”.
Predsjednik ga pogleda i upita:
“Dobro, šta znaš o šumskim poslovima?”
“Znam da je štilovka Bog za motorke ili što se ono kaže štilovka je jebla sve motorke! Znam da je bukva za ogrjev, a jelovina za građu i da se šuma izvlači onim tičarima…”
Tada ga predsjednik prekinu i reče:
“Ne kaže se tičarima već šticarima!”
“Pa to sam i rekao! Onda ćemo s jeseni naše glasače otrat u brdo da pošumljavanju, dati im po stoju dnevnice i svima dobro!”
Ovo zadnje se posebno svidi predsjedniku te mu obeća posao u Šumariji.
Tada se javi jedan stasiti mladi gospodin:
“Ja bi bio komunalni redar! Nabavite mi nešto džipića i ja ću obilaziti okoliš i gledati di ko baca smeće i ko to ostavlja boce i pali klupe po našem najljepšem izletištu u Sigetu!”
Opet upade predsjednik:
“Ne kaže se Sigetu već Segetu”
” Mene malo prinilo, profesionalna deformacija…ja sam ti završio Povijest u Širokom pa me odnilo na bitku kod Sigeta”- reče budući komunalni redar.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
