MI SMO NEKA ČUDNA SORTA
Mi smo neka čudna sorta. Sve nam brzo dosadi pa makar to bilo i lijepo.
Evo prije nekoliko dana smo se žalili na kišu koja nas deprimira i molili smo Boga za snijeg koji i priliči za ovo doba godine.
A onda je pao snijeg. Prvi dan je sve prštalo od fotografija “zimske idile”.
Nema snjegovića u kotlini koji nije objavljen. Nema djeteta u skafanderu koje nije ovjekovječeno fotografijom i završilo na društvenim mrežama.
Nema roditelja koji nije odglumio irvasa vukući sanjke s djecom.
Nema ulice, nema staze, nema grmčića i šumarka koji se nije uslikao.
Sve je to bilo prvi dan.
Drugi dan već se čuje: “Dobar je ovaj snijeg samo mi se ne sviđa ona bljuzga kasnije”.
Treći dan govore: “Fino je to što pada, ali što nije padao za Božić, što će nam sada”.
Danas već čujem: “E sveto lito, jedva čekam kad će, a ne ovako…svako jutro dršćem ko mokro tele, jednom se rukom pridržavajući za retrovizor dok drugom stružem šajbu”.
Brzo nam dosadio snijeg.
Tako smo početkom prosinca govorili:
“Jedva čekamo kad će doći ovi iz inozemstva da grad malo živne”…i došli su, i grad je oživio, ali se ubrzo čulo: ” Jedva čekam kad će ići, nek ih vrag nos…dajte nam naš mir!”.
Eto i oni su nam brzo dosadili.
Nismo ništa bolji ni na ovom sportskom planu. Sad bi ih dizali u zvijezde, a sad bi ih razapinjali.
Eto recimo nedavno Svjetsko prvenstvo u nogometu…Hrvatska-Maroko 0:0…i odmah komentari: “Ma šta će Dalić, seoski trener, staromodan i zaostao, nu ga. Treba to mijenjat što prije i dovest čovika što se razumi u nogomet!!”
Ubrzo su zaredali dobri rezultati i igra pa se Dalića htjelo još za života proglasiti blaženim, te mu s desna postaviti Thompsona, a s lijeva Vladu Košića!
Ista stvar sad s ovim rukometašima. Poslije utakmice s Egiptom, takozvani stručni komentatori su osuli paljbu po dečkima.
Goran Šprem(ta nakupina bjelančevina) nije birao riječi. Ponašao se pred kamerama kao u svojoj kući. Galami, ustaje na WC u sred snimanja, Duvnjaka proglašava starcem koji ne može igrati više od 10 minuta jer na kraju krajeva ni u klubu ga ne trebaju. Mladi su neperspektivni jer nemaju bazu ni pravu selekciju. Nisu dostojni hrvatskog dresa! Ne igra se tako za sveti dres…kriješti neotesani Šprem.
Metličić jedva otvara usta, ali kad otvori jednako je poganog jezika kao i Šprem dok Vuković čeka što će oni lupnuti da se i on složi s njima.
Eeee….nakon remija protiv Danske kad je Hrvatska pokazala svu rukometnu raskoš…u utakmici u kojoj je realno bila bolja i zaslužila pobjedu…”stručni komentatori” mijenjaju mišljenje i opet vrte staru mantru o zajedništvu i svetom dresu.
Sami ne znamo što bi.
Piše: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
