NA PRODAJU NIJE DJEDOVINA
Gore blizu gaja
stara kuća stoji,
zarasla u šiblje
zadnje dane broji.
Uspomene čuva
na zidu petrolejka
što je svjetlost lila
skoro pola vijeka.
Slika svetog Ante
još na zidu stoji,
utihla je i molitva,
gdje ste dragi moji?!
Gdje su sva ta lica
što okupljena sjede?
U prašnjavom ogledalu
samo moje kose sijede!
Zatvaram škriputava vrata,
a studen prostruji kroz kosti,
osjetih se pust i potpuno prazan,
otkinu se dio moje mladosti!
Pred kućom me stari susjed čeka
pa mi reče: “Iskreno po duši,
ti bi ovo još mogao prodat,
dok još vrijedi, dok se ne uruši”
Nemate vi para susjed dragi,
to ti velim a ti prenesi svima!
Ne mogu se uspomene kupit,
na prodaju nije djedovina!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
