Poznati taktovi jedne stare pjesme i par komentara sa zanimljivim subesjednicama bili su dovoljni da oživi prošlost,da iz taloga vremena izrone neke zaboravljene slike! Kao da su u nekom zabačenom skladištu mozga ostala odškrinuta vrata sjećanja pa sada iz njih izviru neka poznata lica, mirisi, zvuci, pejzaži, interijeri….i sve se nešto guraju, nasrću jedni na druge kao da se boje da će ostati neviđeni, zaboravljeni i zauvijek zatočeni u tom skladištu. Od silne gužve ne uspijevam ih sve kronološki poredati. Ali drago mi je da su tu, da svojim “bivšim postojanjem” ožive neke lijepe slike iz rane mladosti.
Ne znam kako, ali najedanput je oživio park, i fontana, i zidići ispred “Robne” prepuni mladosti. Čuje se žamor i smijeh! Skupina frajerčića vratolomijama pokušava impresionirati cure preko puta (muškarci su uvijek glupostima dokazivali svoju ljubav). Zaljubljeni prolaze držeći se za ruke. Neki će to tek postati. Konstantno prolaze grupice šetača, a poredan na zidiću “žiri” ih mjerka i ocjenjuje🙂 A onda, nekom čudnom čarolijom se ulica pretvara u korzo. Vidim one tri lijepe “elektrotehničarke”…u stopu ih prati grupica “bravara” prikupljajući hrabrost prići im. Ako i priđu, slutim krah! One su, braco, krupan zalogaj🙂A evo ide i ona zanosna crnka u plavoj haljinici s tufnicama…eee kako je ta znala ulicu zanjihati! Tu je i ona prelijepa plavuša, eno je, ukazala se na prozoru preko puta parka. Svjesna svoje ljepote i tuđih pogleda. Sve je oživjelo! Oživjeli su i oni mali, skromni, ubogi kafići…kafići s dušom. Dolje u “Antoniju”, u polumraku, iznad šanka narančasto svijetlo. Drvene klupe, drveni stolovi s mnoštvom urezanih imena. Svaki taj stol ima svoju priču! Preko puta “Index”…jednako skroman, ali ima neku toplinu i filtrira uspomene. Vidim se za onim stolom kraj prozora kako nespretno pokušavam načeti svoju prvu kutiju Marlbora…ali načimam je s tolikim pijetetom kao da prinosim žrtvu bogovima. Vidim i onu zagonetnu i lijepu brinetu u džinsu koja je često znala tim putem proći i nekako misteriozno nestati kao priviđenje.
Gdje su sva ta lica? Sliče li sebi? Gdje su sve one ljepotice iz moje generacije? Nije ih valjda vrijeme sažvakalo i ispljunuo kao mene?
www.tomislavnews.com/ Jakov Krišto
