NJEMAČKA MIROVINA
Kad bi Duvnjak uhvatio zlatnu ribicu jedna od njegovih želja sigurno bi bila “njemačka mirovina”.
To je ideal i vjekovni san svakog Duvnjaka.
Doduše, taj san nekoć davno i nije bio tako teško ostvariv. U stvari bio je ostvariv sve dok je Švabo vjerovao našem čovjeku, a pogotovo dok je vjerovao u etiku naših liječnika.
Naši bi ljudi otišli na nekakvu komisiju u Sarajevo, podmtili doktore i s tim papirima nazad u Njemačku. Njihovi doktori bi pogledali nalaze i ubrzo bi uslijedilo rješenje o umirovljenju.
Onda bi se ljudi još u naponu snage vraćali kući, kupili bi IMT 560 pa hrdali po polju i odbijali bubrege.
Ubrzo je Švabo shvatio da je sve to prevara i nisu priznavali ničije nalaze osim svojih.
E, tada je nastao problem. Naši ljudi(domišljati kakvi već jesu) na razne su načine pokušavali smuvati komisiju.
Glumili su da su kljasti, vukli nogu za sobom, savijali ruku i grčili prste, šepali, dolazili bosi i narutani pred komisiju .
Jedan je čak u krugu bolnice na vrelom asfaltu hodao i tobože nešto sakupljao…gledaju ga liječnici s prozora i u čudu zapitaše prevoditelja:
“Was macht dieser? Schau es dir an!”
Prevoditelj ode do njega i upita:
“Šta radiš čovječe!!”
“Naviljčim!” – odgovori ovaj.
“Ma šta naviljčiš sunce ti tvoje, šta?”
“Podvornicu, vidiš da će kiša!” – reče ovaj hladnokrvno.
Prevoditelj samo odmahnu rukom i vraćajući se pomisli: “Kako se na njemačkom kaže naviljčiti?”
Koliko god naši ljudi bili domišljati malo kome je polazilo za rukom preveslati Švabu.
Onda se pročulo da je najlakše dobiti mirovinu “na leđa” jer su leđa teško dokaziva, samo trebaš biti vrhunski glumac i paziti na svaki detalj. Tako je jedan naš sumještanin nakon nekoliko pregleda stigao pred komisiju:
“Izvolite sjesti gospodine”.- reče glavni doktor.
“A ne, ne…ni čut! Kad bi ja sad sio ne bi me đava ispravio na noge! Neka, vako ću ja”-
“O.k. Hajde onda lezite tu na krevet”.- reče doktor.
Ovaj opipa krevet pa reče: “Eee moj dokture, ne smim ti ja na meko, odma me ušćokne!”
Doktor pogleda prevoditelja pa ga zamoli da prevede. Ovaj se poče znojiti, pa gdje pronalaze ove riječi…kako prevesti na njemački “ušćoklo”, ali snađe se nekako.
Tada doktori skidoše madrac i zamoliše ga da legne.
“Čekajder, čekajder….samo da uvedem ženu, bez nje ti ja ne mogu ni leći!”
Uvede on ženu, a ona po dogovoru odšnjira mu cipele, izu ga, lagano primi za noge i uz njegove jauke poleže na krevet.
Doktori se okupiše pa ga mjerkaju, pipkaju, okreću i onda se povukuše za svoj stol. On ih gleda krišom i vidi da se nešto domunđavaju.
Tada glavni doktor reče:
“Gospodine vaša su leđa u totalnom defektu i više niste za rad. Mi ćemo dostaviti vašu dokumentaciju, a vi već od sljedećeg mjeseca možete u mirovinu. Sad ustanite i možete ići”.
Kad je to čuo, on veselo poskoči s kreveta, dohvati cipele, zaveza prvo lijevu, a kad je počeo vezati desnu sjeti se…”greška, navukli su me!” Tada ih pogleda, pogledi im se sretoše…oni se smješkaju, a glavni doktor lupi pečet? Znao je da piše “ODBIJENO”.
Kad je moj susjed bio kod doktora…gleda ga onaj riđi Švabo, zabrinuto vrti glavom i pruži mu nalaz. Imaš što vidjeti! Trigliceridi, kolesterol, šećer, sve učetvorostučeno! Ciroza jetre, povremeno zatajenje bubrega, zujanje u ušima,…bilorubin, leukocti, sve otišlo debelo u crno. Kad je on to vidio sav sretan uzviknu: “A bogati dobri nalaza!” Ne mora ništa sređivati, ne mora glumiti…sve je tu, crno na bijelo! Sreća mu ozari lice.
Piše: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
