NOVOGODIŠNJA ŽELJA
Kako čovjek vrijeme brzo troši,
a trenutke odnosi nezaustavljiva rijeka.
Prosinac je bio u svoj svojoj raskoši,
čekala se Nova…devedeset i neka.
Pojavila se u čipkastoj, bež haljini.
Oči su joj blistale, smaragdne i sanjive.
Htjedoh joj reći:”Djevojko,izvini…
od kada to anđeli na zemlji žive”?!
A kad je zabacila dugu crnu kosu,
miris parfema je osvojio prostoriju.
Interijer je zatreptao u čudnom zanosu
i sve je primilo boju njenih očiju.
Lijepa je kao san umornog anđela.
Svjesna ljepote i tom ljepotom vlada
i svaki pokret njenog skladnog tijela
od te Nove…ja pamtim do sada!
Je li još lijepa? Gdje li je sada?
U svakoj Novoj sve manje je veselja.
Da još jednom dođe do našega grada
eto, to je moja novogodišnja želja!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
