tutnjava granata… počinje rat,
ruši se jedan mladenački san,
a budi se prkos i budi se inat!
Da se stara ekipa okupi bar,
sva ta mladost prepuna volje,
mislili smo… ginemo za pravu stvar,
a vidi danas… ma šutjet je bolje!
Sreo sam “ratnog”, ljudina…klasa!
Bio je pravi fakin… mangupčina,
nije se bojao rata ni lokalnih dasa,
niti je želio slavu, niti je htio čina!
Riječima se nije razmetao,
još ćutljivijim učinio ga rat,
tek kad zagusti reći bi znao:
“Ovdje smo bili, tu ćemo i ostat!”
Kad bi u grad sišli s položaja,
spustio bi ranac, preko njeg redenike,
promrmljao bi: “Ovde uvik ista raja,
i ove dasine što glume ratnike!”
Tate im kupile američke odore,
uvijek utegnuti da se curama svide,
Crta im je bila od Granda do Sokola gore,
a sad dobivaju rentu za vojne invalide.
Poslije rata je bez posla tumarao,
a onda ga zaposlili za neke pare male,
pristao je premda je u sebi je znao:
“Ratovao sam očito za tuđe ideale”.
Ponekad pišući savladavam bijes,
dok kroz glavu mnoge slike lete,
nikada nisam obukao ničiji dres,
i ne priznajem lažne autoritete!
