“OVO MI JE ŠKOLA”
Ne znam spada li ovaj čin u dio predizborne kampanje, ali svejedno, stipanićka škola je dobila novo ruho, odnosno novu fasadu.
Što bi naš svit reko “Lipo su je umili”.
Za moj dojam čak i previše! Naime, do pola zidana kamenom(što je po meni bio zaštitni znak ove škole) sada je većim dijelom prekrivena fasadom.
To me podsjetilo na jednu zgodu kad je tip iz Stipanića(inače duhoviti zafrkant) došao u Dubrovnik i ovi ga odveli na stare zidine i pitaju ga:
“I šta veliš, kako ti se čini?”
“Ma nije loše, samo ovo bi trebalo navući edelom!”
E tako nekako se desilo i s našom školom!
Ali dobro, što bi rekla latinska izreka “DE GUSTIBUS NON EST DISPUTANDUM” (O ukusima se ne raspravlja).
Sve je lijepo sređeno, domar je uredio igralište, ofarbrao stative, koševe, iscrtao teren…ma sve 5! I dok gledam ovo uređeno zdanje, ožive neke slike koje me vrate u dane djetinjstva kad sam sjedio u klupi ove škole i mučio se s prvim slovima i brojevima, kad sam trčkarao hodnikom i dvorištem! Sjećam se učionice i nekakvog čudnog i trošnog parketa koji se svakim danom sve više ljuštio.
Uz vrata pećica kraj koje je bila kanta s ćumurom i drvima.
U kutu zelena pletena košarica u kojoj su stajale dvije manje crvene plastične lopte koje su ispratile moj cijeli vijek školovanja u Stipanićima. Dobro se sjećam i podvorkinje Stane, stara žena s puno strpljenja koja bi prostrla vlažan otirač na ulaznim vratima i onda govorila: “Ajde diko, trni noge Stani svojoj!”
Sjećam se i učiteljica. Dolazile su autobusom ali su bile nekako dostojanstvene, utegnute, ozbiljne, uspravnog stava, odavale su dojam strogoće i podsjećale su na ruske vojne časnike za razliku od današnjih učiteljica koje podsjećaju na Charlijeve anđele s naglaskom na Zaru i Pradu!
Ispred škole nije bilo uređenog igrališta, ni asfalta, ni koševa, ni stativa…stative su bile dva malo veća kamena! Ispred škole je bio voćnjak s bezbroj “izvrćenih roša” za klikere.
Na jednoj strani dvorišta, uz drvored šljiva dečki su igrali “lopte”, a kroz sredinu između trešanja i jabuka, curice su igrale “između dvije vatre”. Naravno, nije bilo nikakve zaštitne ograde. Nevjerojatno, kao da sve vidim!
U mom razredu bilo je 32 učenika a u starijim razredima i više!
Jutros razgovaram s domarom škole…nije siguran, jedan više ili jedan manje, ali kaže mi da u cijeloj školi sada ima 57 učenika!
Zamislite, 57 učenika u 9 razreda, s tim da u 2 razreda ima samo po 1 učenik! U prosjeku 6,33 učenika po razredu, strašno!
Ne kažem, sve je to lijepo, sve te fasade i igrališta, ali nema konzumenata koji su svrha postojanja. To je ono što rastužuje!
Kad bismo mogli birati ili trošnu školu s puno učenika ili “napucanu” školu sa šačicom učenika…ja bih izabrao ovo prvo.
www.tomislavnews.com/Tekst i foto: Jakov Krišto
