Nedavno je, u izdanju Udruge za kulturu i informiranje, objavljena zbirka ljubavnih i zavičajnih pjesama pod naslovom “Nesanica”, autorice duvanjske književnice i novinarke Ljube Đikić.
Nakon osam objavljenih knjiga, od kojih dvije zbirke ljubavne poezije – ”Tajna” i ” Druga tajna” – Ljuba Đikić svojim brojnim čitateljima nudi devetu knjigu, a treću zbirku ljubavne poezije pod naslovom ”Nesanica”, zbirku zbog koje vrijedi ostati budan.
Pjesnikinja od rane mladosti i dugogodišnja novinarka, autorica je brojnih pripovijetki, pjesama, eseja, romana, etnografskih zapisa, ratnih zapisa, humoreski, scenarija… Ljuba Đikić je na svojevrstan način postala duvanjski brend i zaštitni znak ovog, svoga rodnog, duvanjskog kraja.
Sam spomen njezinog imena dovoljna je preporuka da posegnete za novom zbirkom pjesama ” Nesanica” kroz koju će vas autorica provesti duvanjskim krajem, prošetati cvjetnim i mirisnim livadama, zalelujati modrim duvanjskim nebom i štipnuti obraze poznatom burom, pogotovo one koji su napustili svoj zavičaj, one koji su tijelom Bog zna koliko daleko, ali su dušom tu na poznatim stazama djetinjstva i mladosti, koje su ostale zauvijek ucrtane i ugrađene u temelje života ili kako pjesnikinja pjeva u pjesmi :”Zavičaj”
…………………………………………………
”A samo zavičaj miriše na djetinjstvo
Na mladost na ljepotu na ljubav na radost
Samo zavičaj i rodna kuća, rodni kraj
I što god si dalje miris je jači
Što god si stariji sve ti više znači
S godinama sve te više privlači.”
To su te slike i mirisi koji kroz poeziju nastavljaju živjeti, jer i sama pjesnička misao nije vođena idejama nego slikom. A Ljuba Đikić uspijeva zarobiti sliku, uspijeva uhvati inspirativni trenutak, filtrirati ga kroz osjećanje i nježnim stihovima servirati čitateljima.
Za razliku od ranije objavljenih zbirki pjesama, kroz „Nesanicu“ se više provlači sjeta i tuga, probuđene su uspomene, draga i manje lijepa sjećanja. Tuga zbog prohujale ljubavi, tuga zbog rodnog kraja koji se rastače i tone, dok ga šiblje i korov sve jače stišću u svoj zagrljaj.
”Bacim pogled na pusto Duvanjsko polje
Bez međa u travurinu i korov zaraslo
Očima nade izorane duboke brazde.”
To je ta tuga i patnja, ponajviše zbog nemoći da se rodnom kraju udahne život. Ovdje se oduvijek živjelo i patilo, a i sama poezija se oduvijek hranila patnjom.
Ali ne brinite, kod Đikićke neće pobijediti ni patnja ni tuga! Kod ove pjesnikinje uvijek pobjeđuje Ljubav, za koju piše:
“Ona je posvećena
sunce je ne može otopiti
ni kiše isprati ni vjetar odnijeti
ni snijeg prekriti ni mržnja pokoriti.”
Zato, vjerojatno, ljubav i pobjeđuje jer je fascinantna i svemoćna, jer je jedina koja se samo dijeleći može umnožiti!
Zbirka sadrži oko stotinu pjesama podijeljenih u pet ciklusa.
I po nazivima ciklusa, a posebice po naslovima pjesama očito je kako se radi o ljubavnoj poeziji, o zbirci kojoj je temelj ljubav, a ljubavlju je prožeta svaka pjesma, svaka strofa, svaki redak.
www.tomislavnews.com
NAPOMENA: Knjiga se može nabaviti u knjižarama “Aniv” i “Naša ognjišta” u Tomislavgradu, u trgovini “Marino” na kolodvoru, u PC “Prodex” i “Duvanjskoj kući” u KIC-u Tomislavgrad.
