Ušli smo u postgospojinsku eru kad vrijeme izobilja prestaje, a predatori sve teže i mučnije dolaze do plijena kao u savanama kad nastupi vrijeme suše.
Doduše, još jučer je bio pun grad, štoviše, učinilo mi se i više nego ikad jer su cijeli taj šušur upotpunili i prosvjetni djelatnici koji imaju za dužnost ovaj tjedan pustiti sve one koji su dospjeli na popravni ispit.
Grad je još uvijek pun, ali kao da osmijesi i vika nisu tako veseli. U zraku se osjeti neka nervoza.
Auti kruže gradom ali nekako neveselo…kako bih vam rekao, onako kao kad lastavice kruže i uvježbavaju let da očvrsnu krila prije nego se otisnu na daleko i mučno putovanje prema jugu.
Nema više glazbe uživo, nema više koncerata.
Netko je dovođenjem Prljavog kazališta igrao na tu kartu da publiku zapali domoljubljem i izvuče eure, a naši su išli na Radu Manojlović da zapali publiku dubokim izrezom …o ukusima se ne raspravlja, a cilj ne bira sredstvo.
Svjedočili smo nesnosnim gužvama premda će vlasnici prodajnih centara i ugostiteljskih objekata reći: “Bilo je nešto svita, ali nije ni blizu ko lani…sve je to slabo!”… dok će njihovi djelatnici sve više puniti čekaonicu za fizikalnu terapiju.
Ali to je tako, njima nikad dosta i uvijek je lani bilo bolje!
Ubrzo će sve splasnuti, a čak će i državnim službenicima završiti lanjski godišnji odmor.
Ne vjerujte baš svima koji kažu da im je već dosadilo i da ne znaju što bi od sebe da moraju ostati još tjedan dana, ali ne vjerujte ni svima onima koji kažu :”Ma nek’ ih vrag nosi!”
O mučnini u želucu neću ni govoriti već ću tekst završiti optimistično….uskoro će i Svisveti, a onda još malo pa eto i Božića!
Piše: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com