PROLJEĆE I DUVANJSKE KIŠE
Je li teško napisati pjesmu,
suočiti se s bjelinom papira?
Treba li zato poseban ambijent,
moraš li imati puno manira?!
Ne treba adresa Elizejske poljane,
Champs-Elysees i dame u šeširu,
tamo su neki avangardisti,
oni se vrte u vlastitom điru!
Ne trebate sjediti na obalama Sene
i gledati kako prolaze parobrodi
sa kojih mašu nasmijani ljudi
dok njihov se osmijeh rastače u vodi!
Ne trebaju palme ni Madagaskar,
zalazak sunca ni mjesečeve mijene!
Nije nužno slušati ocean
koji tiho gricka grebene!
Dovoljan je naš maleni grad,
proljeće i duvanjske kiše,
kad ona zabaci dugu crnu kosu
a raskvašena se ulica zanjiše!
Kad vam ona iz daljine mahne
i kad osjetiš dodir njene ruke,
bjelina papira se popuni sama
i eto ti pjesme bez po’ muke!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
