Svakoga prosinca se u meni (baš kao po nekoj navici) izmješaju emocije. S jedne strane blagost i mirnoća koju želim zadržati, a s druge bijes i frustracija koju s mukom uspijevam kontrolirati. Kao ni u jednom drugom mjesecu sjećanja počnu navirati, gurati se, nasrćati u želji da mi pokvare blagdane…ali čemu?? Zašto? Pitam se ima li uopće smisla otpuhivati prašinu s krhotina djetinjstva i rane mladosti? Ima li smisla kopati po talogu godina? Jesu li sjećanja utočište laži i podsjećanje na nešto što je moglo biti, a nije se dogodilo već se pretvorilo u jednu ogromnu laž koja sputava? Zašto dolaze kad su mi najmanje potrebna?
Nikad kao u prosincu ljudi ne navuku ove “samaritanske maske” i pucaju od “dobrote i suosjećanja”!
Nikada više lažnih poljubaca, ispraznih poruka i namještenih osmijeha kao u prosincu!
Prosinac je majstor kamuflaže!
U momentima kad u meni pobjeđuje frustracija iz dna duše želim viknuti ZBOGOM!
-Zbogom nacionalni dušobrižnici koji se infarktaški pridržavate za srce kad svira himna!
-Zbogom državni činovnici koji pretrpate stolove registrima i kažete: “Dođi sutra”!
-Zbogom i vama što učite tuđu djecu s kupljenim diplomama!
-Zbogom obožavatelji Thompsona koji idete na Brenin koncert u Zagreb!
-Zbogom lažni vojni invalidi koji češkate testise u kineskim trenerkama koje su vjerodostojne isto kao i vaša invalidnost!
-Zbogom pljačkaši trgovina i kladionica!
-Zbogom ćelavci u skupim BMW-eima!
-Zbogom kamatari!
-Zbogom igrači binga koji na sedmom broju čekate 38-icu!
-Zbogom dame koje neumorno šerate nagradne igre na fejsu!
-Zbogom svima vama koji mislite da ste nabavili najbolje domaće vino jer ga je Hercegovac “pravio za sebe”!
-Zbogom “božićni čestitati” koji ćete uredno pregledati svačije stolove!
-Zbogom i vama kojima je ananas vrhunac dekoracije božićnog stola!
Zbogom frustracijo jer slutim da će te nadvladati mirnoća….valjda!
www.tomislavnews.com/Piše: Jakov Krišto/Foto ilustracija
