Školsko zvono nije zvonilo tog dana!
Čak ni prvi sat ne dođe svom kraju…
SJEĆANJE NA TRAVANJ ’92.
Treći travnja…bio je petak!
U meni sjećanje još tako čisto.
Tišinu je zaparao ispaljeni metak
poslije kojeg ništa neće biti isto!
Školsko zvono nije zvonilo tog dana!
Čak ni prvi sat ne dođe svom kraju…
prekinu ga profesorica Snježana:
“Pođite kući,autobusi vas čekaju”!
Gurnuše mladost pod razne simbole
a ludnice ostaše širom otvorene!
Svi se nekom svome Bogu mole
i stradanje poče…oglasiše sirene!
Gine mladost za tuđe ideale,
za bolesne umove što ih predvode!
Svijet nam se smije…ginu budale
zbog profitera u ime slobode!
Sve je prošlo, ožiljci su ostali!
Ne mogu se sastaviti pokidane niti.
Što smo bili, a što smo postali
o tome će netko drugi suditi!
Nove generacije sanjaju o sreći…
o Jesenjinu i Krleži priča im Snježana
…i nadam se da im nikad neće reći
ono što je morala nama onog dana!?
Autor : Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
