SJEĆANJA ŽIVE
(03.04.’92. – 03.04.’21.)
Uvijek na ovaj datum,
sjećanja dođu, zavlada tišina,
a slike postanu itekako žive
bez obzira na odmak godina.
Sa sjevera tutnje granate,
autobusi žurno odvoze učenike,
u suprotnom pravcu, autobusi drugi
u smrt odvoze mučenike.
Djeca su slušala zvuke sirena
umjesto zvuka školskog zvona.
Mnoga su sa strahom čekala noć
a mnoge je rasulo diljem pansiona,
Dio nas je onako instinktivno,
uzeo pušku, smrt gledao svakog dana,
dok mnogi su od vas digli sidro
i u Munchenu slušali zvuke U-Bahna.
Heroji i kukavice…sve je to život!
Ali danas nemojte popovati,
za žive je lako, ne traže ništa
ali barem mrtve morate poštovati!
Dezerteri likuju: “Bili smo u pravu,
stekli smo imanje, imali smo nos”!
Ali oni ne znaju, nema kapitala
s kojim se može kupiti ponos!
Ratni profiteri, stidite se mrtvih!!
U vaš kapital utkana je suza
i svaka ona marama crna
nek vas podsjeti vašeg luksuza!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
