SRPANJSKE KIŠE
U sumrak se prosuo zvjezdani puder
a vjetar je prestao da granama njiše,
onda sam oblacima posudio ruke
a sinoć su se iz njih prolile kiše.
Prvo je kanula jedna kapljica
a onda silinom i sve druge,
volim ove srpanjske kiše
što tiho dođu i saperu tuge.
Kiša već zvoni po krovu
i olucima teče u mrklu noć
a ja osluškujem i budan sanjam,
zamišljam što bih da imam moć.
Da me Bog već umorom svladan
zamoli da ga malo zamijenim,
ja bih mu svijet okrenuo na bolje
i ofarbao ga njenim očima snenim.
A onda sam kroz pukotinu neba
poslao jednu molitvu tihu,
iskrenu i baš onako iz duše,
izrečenu srcem, skoro u stihu.
Jutros je osvanuo peti srpnja,
za mnoge samo ponedjeljak što kreće,
za mene je jedan maleni jubilej
još jedan bobčić na ogrlici sreće!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
