STARA KAVANA
Sam sa svojom samoćom
za stolom stare Kavane
slušam Jacquesa Brela
kao u davne dane.
Boca vina na stolu
i pogled prema trošnoj zgradi,
sve je isto kao nekad
samo što nismo mladi.
Vrijeme nezaustavno teče
i sve gorča su ova pića,
od generacije je načinilo ljude
a od mene starog mladića!
Ja još dane kradem Bogu
i ponekad napišem stih,
vjerujem u ljepotu snova
premda sam daleko od njih!
Sjećanja uz kapljicu vina,
iz kuta dopire muzika,
u trenu oživi mladost
i prospe se u tisuću slika.
I najedanput svi su tu,
sve mladošću odiše,
defiliraju lijepe djevojke
…a onda se svjetla pogasiše!
Konobarica pokaziva na sat.
“Gospodine, vrijeme je poć!”
Kraj računa ostavljam novac
i zaplovim u crnu noć!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
