SUMMA SUMMARUM – SUMAMED
Prošao je Božić, prošla je Nova godina, a s Tri kralja se završio ciklus blještavila i prežderavanja.
Fino smo se izljubili, razmijenili viruse i bakterije, na jednu višu razinu podigli kolesterol, glukozu, krvni tlak i trigliceride.
A sad načeti virusima, popadali smo po kaučima optužujući jedni druge dok virusi zadovoljno trljaju ruke tulumareći u svom domaćinu.
I ovog smo Božića obilato posegnuli za petim smrtnim grijehom. Živjelo se razuzdano i opušteno. Toliko opušteno i raskalašeno da su se i unutrašnji organi posvađali.
“Ja sam prvi na udaru! Da vi samo znate što sve u mene trpaju ovih dana, pa to je strašno za vidjeti, a ne za provariti”, reče želudac.
“Jesi, jesi …ali ti to mrvicu obradiš i onda šalješ meni na detaljnu preradu, što je puno teže”, ljutito reče jetra.
“Pa nisi baš ni ti tako detaljna! Imaš ti puno propusta, a onda nas dva moramo sve pročišćavati”, uvrijeđeno povikaše bubrezi.
“I što kad pročistite? Ja se moram mučiti! Ima toliko neodgovornih ljudi da po cijelu noć ne idu na WC, često mi dođe da puknem”, reče mokraćni mjehur.
“Ajde ekipa, ne budite smiješni. Da vi samo vidite što ja moram skladištiti prije istovara, ne bi tako govorili”, reče debelo crijevo.
I trpalo se, brate, svega. S razlog se dogodila pobuna unutrašnjih organa. Mnogi su ljudi dobili “mezofobiju” (prevedeno na hrvatski – strah od meze).
Jedan bračni par, nakon što je obišao svu rodbinu, prijatelje, susjede…, upravo se sprema na završni pohod kumovima:
“Uh, samo da kuma ne iznese mezu… majke mi ću povratiti”, reče on.
“Ma valjda neće. Vjerojatno je do sada nestalo”, odgovori ona.
“Kad dođemo, ti odmah reci da smo s ručka i da smo samo žedni… možda ih zaletimo pa ne iznesu mezu, jesi čula?”, opet će on.
“A moreš i ti reć, imaš i ti jezik”, sa smiješkom mu odgovori žena .
Dođoše, izljubiše se s kumovima, zauzeše svoje mjesto u sobi u kojoj je vladala tropska klima s nekih 35-40 stupnjeva.
On sve krišom prati kumu kako ubrzano izlazi i ulazi u sobu u nadi da se neće ostvariti njegove crne slutnje da se kuma pojavi s mezom.
Nažalost, slutnje su se ostvarile.
Ulazi kuma s ovalom meze u ruci:
“E valan ćemo malo zameziti kad smo se vako sastali!”, reče kuma.
“Nemoj kuma, nema potrebe, evo mi taman s ručka”, reče on.
“Ni čut!!!”, odrješito reče kuma.
Gleda on u onaj oval…pršut s vanjske strane dobio onu mrtvačku boju, a s unutarnje drži kakvu-takvu svježinu. Sir se nekako oznojio i požutio po rubovima, sve se nešto izobličio i uvio od čekanja. Sudžuk djeluje rajodmorniji, ali on zna da ne smije napraviti tu kardinalnu grešku i upitati: “Je li sudžuk vaš, domaći?”, jer će tada kum početi priču od samih početaka….gdje su kupili krme, koje su meso ide u sudžuke, koji začini, koliko se treba držati na dimu, a koliko na zraku…i dobro će ga ugnjaviti dok ne dođe do završne rečenice: “E, još ga nije majka rodila ko će napraviti bolji sudžuk od moje žene… probaj!”.
Zato on šuti, ne načima temu… ruka mu iz predostrožnosti leti na bademe.
Jesu li mezili, kako su se proveli… pravo da vam kažem, ne znam.
Uglavnom, dok ovo pišem, svi su popadali po kaučima. “Tri kralja” su nam donijela darove:
Baltazar je donio Sumamed i probiotike.
Gašpar je donio Aspirin i Fluimukan,
a Melkior je bio najskromniji… donio je limuna i Imuno CD.
Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
