SUNCE JE IZGUBILO MOĆ
Sunce je jutros po starom ljetošnjem običaju izvirilo iza visoke i sive planine, probilo se kroz tanku izmaglicu i prosulo svjetlost po duvanjskoj kotlini.
Prosulo je svjetlost, ali je izgubilo moć!
Sluti se jesen. Zrakom lelujaju i svjetlucaju tanke niti paučine. Još uvijek malobrojna skupina žutih listova drhti u krošnji drveća i skriva se pred jesenjim dahom.
Htio bih zadržati ljeto, ali jutros me puno toga podsjeća na jesen. I ovaj početak nove školske godine i grupa srednjoškolaca koja se bezvoljno vuče gradom, a na licima im se vidi kronični manjak sna i čežnja za onim ljetošnjim jutrima koja su dolazila u podne! Imajte razumijevanja za njih! Pustite ih barem ovaj prvi tjedan. Zar ne primjećujete da su u nekom polusvjesnom stanju. Nemojte ih odmah bombardirati Newtonovim zakonom, jednadžbama, Krležom… Za prvi tjedan je sasvim dovoljno da ih naučite umiti se i lijepo počešljati.
Ali i mladim učiteljicama i profesoricama nije lako. Najgore je ovo vrijeme koje nije ni ljeto ni jesen. Neki glupi prijelaz kad ni one same ne znaju posegnuti za jesenskom kolekcijom i pribjeći nekim zagasitim tonovima ili pak zadržati ove cvjetne, koloritne i lepršave boje ljeta. Bilo kako bilo, čini mi se da su sve(kao po nekom prešutnom dogovoru) u novu školsku godinu zakoračile u crnoj boji.
Možda je crna i najbolji izbor za pokazati ozbiljnost i autoritet koji žele nametnuti u startu.
Još me jedan detalj podsjetio na jesen.
Čim sam ušao u Prodajni centar, odmah na ulazu na paletama složeni kanistri alkoholnog octa. Pomislim-jesen! Odmah sam u nosnicama osjetio miris kisele paprike, prženog ajvara i patlidžana. Uskoro će se domaćice hvalisati koliko su napunile tegla po posebnoj i samo njoj znanoj recepturi. A sve “domaće” (premda ja ne vidim što je tu domaće).
Doduše, ja se nikada u životu nisam opekao kao na “domaće’. Znate ono kad vas susjed ponudi za Božić: “Probaj kobasice, moja…prava domaća”! a onda tjedan dana trčkaraš po WC-ovima! Ili kad kažu: “Vidjet ćeš vina, moje domaće. Dao mi jedan Hercegovac koji inače pravi samo za sebe”. Budite sigurni, kad čujete još takvu preporuku, ne gine vam da će vam glava sutra biti k’o sepet, a iz nje dopirati zvuci kao da ste greškom uletjeli u talijanske radio stanice!
Ako mene mislite počastiti… slobodno iznesite PIK čajnu, Vitaminka papriku i Istarsku Malvaziju…ja vam ne patim za “domaćim”.
I što na kraju već tiho zapjevušiti : “Jesen stiže dunjo moja, ne miriše više cvijeće…!”
www.tomislavnews.com/Piše: Jakov Krišto
