SVJEŽI DUVANJSKI ZRAK
O idiličnim snježnim prizorima, o poznatoj duvanjskoj buri, o velikim minusima u jutarnjim satima i svježem planinskom zraku već se puno toga govorilo i pisalo.
Jedni će reći da veliki minusi i svježi planinski zrak ubija sve bakcile i viruse te blagotvorno djeluje na cijeli dišni kao i kardiovaskularni sustav.
Oni što ujutro promrzlim rukama stružu zaleđenu šajbu dok im bura miluje rumene obraze, a hladni zrak munjevito cirkulira plućima …e oni će reći da su im pluća kao zgužvana i prazna plastična flašica od coca-cole i da zavide onima koji žive na prostorima gdje vlada mediteranska klima jer je to melem za pluća, a ne ovo.
Dakle, mišljenja su podijeljena. Sve to ovisi o tome kojoj skupini ljudi pripadate.
Nije svejedno jeste li možda neki državni činovnik, prosvjetni djelatnik, obični šljaker kod privatnika ili ne daj Bože lažni ratni vojni invalidi. Sve će to utjecati na vaš stav oko blagotvornosti ove klime.
Po ovakvim vremenskim uvjetima ako ste državni činovnik vrlo dobro znate da se tolerira kašnjenje od tri-četiri sata uz pripadajuću pauzu za doručak pa vas jutro neće baš uznemiriti.
Ako ste prosvjetni djelatnik isto tako znate da je u obrazovnoj reformi vrlo jasno naznačeno da ukoliko snijeg dosegne visinu od 5 centimetara, a temperatura ode u minus….nastava se odgađa do daljnjeg zbog sigurnosti učenika koji su tako nježni i krhki (osim kad lome klupe i stolice).
Ako ste (ne daj Bože!) lažni vojni invalid isto tako možete izbjeći rane jutarnje stresove s temperaturama i snijegom, te se oko podne odvući do kladionice i par sati igrati Bingo, a onda isfrustriran ući u obližnji kafić i vikati:
” Da nije bilo mene vi ovdje ne bi sjedili!”
Ukoliko pripadate ovoj zadnjoj skupini “šljakera” koja radi u privatnom sektoru i koja funkcionira po zapadnom sistemu onda vjerojatno dijelite mišljenje one druge skupine koja ne vidi nikakvu blagotvornost u svježem jutarnjem, planinskom zraku.
Dakle, puno toga ovisi o formiranju vašeg stava .
Da je zrak svjež ovih dana- jeste!
Je li zdrav-ne znam!
Nedavno mi priča jedan stari vozač autobusa.
Ne znam koju je liniju vozio, ali uglavnom stao je na stanici u Šujici. Izašla je jedna manja skupina putnika. Tek što su izašli jedan se čovjek srušio kao gnjila ograda.
Ostali su se oko njega okupili panično ga pokušavajući reanimirati…uzalud!
Tada je izašao vozač i smiren kakav već jeste, upita:
“Zna li netko odakle je ovaj čovjek?”
“Iz Zenice, iz Zenice!” povika jedan od putnika.
“O.k. Bez panike! Malo ćete mi pomoći” reče vozač autobusa te primi čovjeka ispod pazuha , a ostali za noge.
“Ajde, povucimo ga lagano do auspuha” reče vozač. Stari TAM je čadio kako samo TAM zna. Čim su mu glavu primakli auspuhu, čovjek odmah protrese glavom, skoči na noge, otrese koljena i kao da se ništa nije dogodilo upita: “Kud se iđe do Kriptona?”
Putnici se zbunjeno pogledaše, a jedan od njih reče: “Sto metara pravo pa desno!”
“Fala lipo”, reče čovjek s torbom u ruci dok se stari TAM udaljavao u oblaku crnog dima.
Eto kakva je bila reakcija čovjeka koji dođe iz dima i smoga na svjež duvanjski zrak. Naprosto, iznenadio je pluća.
A što bi bilo s nama gorštacima koji nismo navikli na smog i dim…vjerojatno bi se i mi izvrnuli na leđa ko baja, samo ne znam kako bi nama pomogli?
Piše: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
