TRAGOVI DO NAŠIH JABLANOVA
Zima se krišom uvukla u selo,
pa k’o pravi lopov tiho se skrila,
krovove i stabla obukla u bijelo,
a putove i staze lagano prekrila.
Snijeg pada i sipi sve brže i brže!
Ljudi kući žure, mećave se boje.
Kraj potoka jablani svod nebeski drže,
a ispod njih stope moje su i tvoje.
Crvena kapa od snijega već ti bijela
a pahulje u kosi k’o kristali sjaje.
Još pamtim onaj drhtaj tvoga tijela
i onu toplinu što samo ljubav daje.
Tek ponekad vjetar lagano zaduva
kao da želi naše stope skriti.
A zaleđen potok godinama čuva
naše male tajne što znamo ja i ti.
I danas pada…idilično sniježi,
a gore još stari jablanovi stoje.
Prema njima tragovi još su tako svježi,
al’ ispod njih stope sad su samo moje.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com/ Foto ilustacija
