TRIDEST I KUSUR GODINA MATURE
I tako se sastala ekipa,
za trideset i kusur mature,
neki ćelavci trbušatog tipa,
i dame ukoviljane frizure!
Život ih načeo kao paštetu,
izgrickao kao vjeverica orase,
odlikašima nanio najveću štetu,
a još uvijek se dobro drže dase!
Bucmasta plavuša uvija rječnik:
“U Njemačku me odvede put,
znate da sam trebala biti liječnik,
ali eto…so ist es auch gut.”
A druga će: “Ovdje je život stao,
ali nije da vas zbog toga krivim,
prije bih rekla da mi vas je žao,
a vidite, ja dugo u Zagrebu živim.”
A jedan će bravar: “Pa vi ste diva,
velika nam je čast što do nas svrati,
moj duboki naklon milostiva,
mi Zagreb ne znamo naći ni na karti.”
Grupa muškaraca stoji na podiju,
naočale ko galoni, a velike glave,
loši đaci, poznam ih sviju,
a sad se, eto, politikom bave.
Žena u kut stjerala vršnjaka,
pokazuje sliku iz novčanika:
“Moja unučica… rodila je baka,
ista kao ja, lijepa ko slika”.
Neke stvarno izgledaju tetkasto,
a neke su bake bezobrazno mlade,
ne znam kako im uspijeva to,
mora da im muževi na baušteli rade!
Red glume… pa rad hvalisanja,
sve nešto umotano u celofan.
Nisam ja za takva izdanja,
ovim proslavama baš i nisam fan.
Autor: Jakov Krišto
