Zašto nam uvijek izgleda lijepo
ono što se nije moglo ostvariti?
Zašto kroz život hodimo slijepo
i bivamo ono što ne trebamo biti?
Uvijek želja za brže i više,
uvijek želja za moćnije i jače.
Ne primjećujemo tople ljetne kiše
i ne čujemo mirise kestena i drače.
Ne vidimo zvijezde nebom rasute,
ne vidimo prekrasan mjesec u ponoć.
U jurnjavi sve zapleli smo pute,
u jurnjavi tako i život će proć’.
I ljubav je ugodna dok nam je brane
ili dok je sami sebi branimo.
I tako se dogodi, živimo sa strane
pa malim i slatkim lažima se hranimo.
“Evo me,tu sam!”, životu kaži,
pusti prošlost i lijepa sjećanja.
Lijepa sjećanja su samo utočište laži
i sputavaju nas dajući lažna obećanja.
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
