USPOMENE KRADEM ZABORAVU
Sve je nestalo u zagrljaju grmlja,
U visokoj travi u stisku bršljana,
Samo još kamen tajne čuva,
I priča priču iz minulih dana.
Osluškujem priče, prizivam slike,
Otimam ih iz kandži zaborava,
Da ih sklonim i skrijem u pjesmu,
U pjesmi lakše uspomena spava..
Kako je nekad tu bujao život,
Nije se puno maštalo i sanjalo,
Živjelo se težački uz patnju,
Ali se živjelo i tu ostajalo..
Ujutro čim bi sunce granulo,
Muze se blago i pušta u planine,
Čoban čeka s brzdarom u ruci,
U kom je samun i korica slanine.
Žene iđu na izvor po vodu,
Pritiskle im leđa fučije i bucati,
Starac prođe sa sepetom u ruci
A stopanjica misli šta će danas kuvati.
Iznosi baba stap u verandu
A mećaja klizi…zna je u dušu,
Ubrzo će maslo zaplivt u čanjku
za počinit puru a i kljukušu.
Već u ranu zoru svi su budni,
U batama trčkaraju dica oko kuća,
Muškarci iznose u traljama đubre
u đubreluk ispleten od liskovog pruća.
Priprema se i orma za konje,
Prije nego bane zraka prva,
Valja krenut još zalada,,
Iđe se u Malovan sići drva.
A danas samo hrpa kamena,
Kojem probam život udahnuti,
Oživjeti sve te drage ljude,
ali tugu ne uspijevam skriti.
Autor: Jakov Krišto
P.S. Znam da u pjesmi ima puno riječi koje su razumljive samo Duvnjacima (a vjerojatno ne i mladim Duvnjacima)😊
www.tomislavnews.com