ŽIVIMO POD TUĐOM LUPOM
Prilazim prozoru, zavjesu mičem,
u sobu puštam sunce jutarnje,
upirem pogled gore prema nebu,
zar je ovaj život samo moranje?
Uskačem u neizvjesnost cipela,
vežem noge u crne šnjure,
gazim pločnikom, mjerim daljine
a ljudi nekamo bezglavo jure.
Uvijek trka, ta nesnosna trka,
uvijek strah što će drugi reći,
u trci zaboravljamo živjeti,
zbog trke gubimo trag sreći.
Sputava nas strah od greške,
stalno pod tuđom lupom živimo,
za uzore biramo pogrešne ljude
i pogrešnim se stvarima divimo.
Deklarativno svi smo vjernici,
tobožnje askete i isposnici,
ali sve je fasada, sve je laž,
u nutrini se kriju bezbožnici.
Kad je dobro, bojimo se zla,
kad je zlo, izgubimo nadu,
želim život zgrabiti objeručke,
ne dam da mi snove ukradu!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
