DUVANJSKI VJETROVI
Duvanjski vjetrovi po hladnoći poznati
Kad zapušu sa planina treba se čuvati
Bride obrazi u pore hladnoća dođe
Kada to potraje kroz nas jeza prođe.
Sve što je krhko oni snažno odnose
A kada se ispušu sunce nam donose
Sunčana polja zrače punim sjajem
Sve oko sebe hrane ljepšim osjećajem.
Okolica čista blistaju brda i doline
Ljudima daju osjećaj prave miline
Nestaju magle tu je nikada nema
Kad bura ode lijepo vrijeme se sprema.
Ljudi su veseli nervoze sve više nestaje
Poslije vjetra sve bolje i veselije postaje
Duvanjski vjetrovi ponekad nam trebaju
Sve loše stvari tada sa njima nestaju.
I zato buru mi često poželimo
Uvijek kada prolazi mi se veselimo.
Autor: Josip Leutar
Kratka bilješka o autoru: Josip Leutar rođen je u Stipanićima-Tomislavgrad, 1956. godine. Živi u Zagrebu, a ovo je pjesma iz njegove nove zbirke pjesama pod naslovom “Duvanjski vjetrovi”. Prva zbirka nosi naslov “Duvanjsko polje”.
U zbirci pjesama “Duvanjski vjetrovi” Leutar piše o mnogim temama , a najviše ih je o ljepote rodnog Tomislavgrada i okolice, sjećanja iz djetinjstva, ljubavi prema svojim najdražima, pa do teških dana u ratnom zarobljeništvu u Sarajevu. Ova zbirka sadrži predivne pjesme o ljubavi i tuzi, o težini života i sreći, o očaju i nadi.
Zbirka sadrži 188 pjesama, a može nabaviti kod autora, a ima ih i u Tomislavgradu.
www.tomislavnews.com