-U domu je bilo izuzetno teških i nasilnih mladića, jedan od njih kasnije je postao višestruki ubojica koji je prije toga osuđen i za premlaćivanje policajaca. Bio je agresivan, stalno se tukao, a jednom prigodom čitav je disko zatrpao kamenjem, napao je i čuvare. U domu je neko vrijeme boravio i mladić koji je nedavno ubijen u vatrenom obračunu u Splitu. Došao je na Lošinj s 18 godina kao formirani diler, odrastao je u takvoj obitelji, svi su ga se bojali jer je bio nasilan, odmah je uspostavio dilerske veze, a odgojitelja nije uvažavao – priča nam 60-godišnji Jure Krstanović o nekima od najtežih slučajeva koji su se dogodili u Odgojnom domu Mali Lošinj. U tom domu on radi 30 godina s mladićima, u dobi od 14 pa do 21 godinu, kod kojih je detektiran neki poremećaj u ponašanju, najčešće u obliku počinjenja kaznenih djela, nekog oblika ovisnosti, nepohađanja škole, skitnje…
Emocionalno uništena djeca
Tri desetljeća on ispravlja “krive Drine” i pokušava mladiće koji su u najosjetljivijim godinama vratiti na pravi put. Nagledao se Jure svačega: nasilja, samoozljeđivanja, krađa, bjegova, droge, mladića koji doslovno ne znaju pravilno pisati… Dolaze bahati, asocijalni i agresivni mladići koji su nasilni prema odgojiteljima i drugim mladićima, uništavaju inventar, ali Jure je vrlo jasan – “oni nisu kriminalci, to su mladići s lošim početnim startom kojima treba pomoć”.
– Dobiješ dijete koje je od malih nogu živjelo u nasilju i s roditeljima alkoholičarima i njemu je to jedini svijet koji poznaje. Ubrzo shvatiš da to nisu kriminalci, iako ima i toga, već da tom djetetu nitko nikada nije rekao lijepu riječ, pomilovao ga, poklonio mu nešto. U dom dolaze emocionalno uništena i nestabilna djeca, koja nisu pohađala školu, odgajala ih je ulica i jedini model ponašanja koji su vidjeli jest nasilje – objašnjava Krstanović. No, u 15 godina, koliko on vodi stambenu zajednicu, kroz nju je prošlo 50-ak mladića, a oko 80 posto ih je, kako kaže Jure, osposobljeno i izvedeno na pravi put, tako da nisu sve priče s lošim završetkom.
– Nedavno je kod nas maturirao mladić iz Slavonije, sin preminulog branitelja koji je bio jako vezan uz oca. Majka se teško nosila s cijelom situacijom, njegov stariji brat završio je u drogi i po zatvorima, a dječak je krenuo istim putem. Kada je došao u dom, uz pomoć sporta izvukao sam ga iz problema i nikada neću zaboraviti jecaje njegove majke kada smo joj javili da će joj sin maturirati. Nije mogla prestati plakati od sreće. Rekla je: ‘Dočekala sam da barem jedan sin krene pravim putem’ – otkriva Jure. S neizmjernim ponosom priča i o mladiću iz Hrvatskog zagorja koji je došao u dom s teškom životnom pričom, a danas je vrhunski kuhar. A Jurini prsti su se također upleli u tu “priču”. Mladić je učio za kuhara u njihovoj školi, a odgajatelj Krstanović organizirao mu je praksu kod poznanika koji je ugostitelj na otoku i koji ga je svemu naučio. Nakon izlaska mladić se odlučio vratiti u rodni grad, no ubrzo je shvatio da se sve vraća na staro. Otac je bio u drogi, majka ga nije doživljavala i uvidio je da bi ponovno mogao završiti u sličnim problemima. Nazvao je Krstanovića i rekao što se događa, a Jure mu je pomogao da ponovno pronađe posao na otoku, gdje radi kao uspješan kuhar. Imali su i mladića koji je proveo neko vrijeme u domu, a danas radi kao vrhunski konobar u hotelu s pet zvjezdica.
Lakše do trave nego do kruha
Dolaze i djeca iz imućnih obitelji, većinom mladići u pubertetu koji zaglibe u drogu, jer su oni idealna meta za dilere. Pitamo ga koliko je droga čest slučaj u domovima.
– U Lošinju je lakše doći do trave nego do kruha. Nama dolaze i mladići s takvim problemima, a dileri vole takve i žele ih što prije iskoristiti za svoje poslove. Odmah ih pokušaju uvući u svoje društvo, ali kako znam većinu stvari koje se događaju na otoku i tko se s kim druži, takva druženja odmah pokušavam prekinuti. Imali smo i slučaj konobara iz mjesta koji je poticao dečke na krađu alkohola iz dućana. Njima bi onda davao siću, 20, 30 kuna, oni bi bili sretni što bi i to dobili, a on bi prodavao boce po 200 kuna – priča Jure. Krađe se događaju, bez uvijanja kaže naš sugovornik. Prisjetio se slučaja kada su mu se blagajnice iz jednog lokalnog dućana požalile kako im stalno nestaje robe pa su se dogovorili da postave kamere i tome stanu na kraj. Ubrzo se ispostavilo da osim što su dečki krali, u to su bila upletena i starija gospoda koja su zlorabila djecu koja su za njih krala.
Sport je pravi put
Idealan način kako mladiće izvesti na pravi put, tvrdi Jure, jest sport.
– Imao sam nogometnu sekciju, tri mladića iz doma bila su registrirana u lokalnom nogometnom klubu, i to je velik uspjeh. Organiziram šetnje po otoku, imamo atletsku sekciju u sklopu koje je teretana za kojom vlada veliki interes – priča Jure, čija je velika ljubav sportsko ronjenje pa je i neke mladiće navukao na tu aktivnost. S velikim ponosom kaže da ga je jedan danas već odrasli čovjek, koji je bio u domu, u tome nadmašio, a drugog je toliko zarazio da je otvorio svoj dućan sportske opreme. Većina djece koja dolazi u dom ima velike propuste u obrazovanju. Po tri ili četiri godine nisu bili u školi ili sa 18 godina upisuju prvi razred srednje škole, neki ne znaju ni pravilno čitati i pisati.
– Sve su vam te priče u jednu ruku slične, a opet niti jedna nije ista -priča Jure kojem se u posebno sjećanje urezao mladić iz Dalmacije koji je donedavno bio u domu. Prve godine života proveo je po ustanovama i udomiteljskim obiteljima. Nije imao nikoga, majka ga je rodila i otišla s drugim i nikada nije pitala za njega.
– U dom je došao nesretan, bez samopoštovanja, s velikim propustima u obrazovanju, što ga je frustriralo. Uza sve to on nije imao osnovne odgovore na pitanja na koje bi svatko dijete trebalo imati – tko sam i čiji sam.
I za takvu djecu blagdani su najgori. Nije imao kome otići, a ni udomiteljske obitelji ga nisu htjele. Možete li samo zamisliti kroz što je sve to dijete, koje je bilo apsolutno od svih odbačeno, prolazilo? Ma koliko god bili profesionalni i dugo u ovome poslu, to su ti najteži trenuci kada vam se srce lomi i kada su emocije najintenzivnije – priznaje Jure.
No, pronašao je način kako prodrijeti i do tog mladića koji je odbijao – sve. Pronašao je zajedničku poveznicu – sport.
– Za sve to treba puno strpljenja, ali vjerujte mi, isplati se – objašnjava Jure koji je bio i na sprovodu jednog od mladića.
– Bilo je i takvih slučajeva, i to su ti teški trenuci kada iako ste uložili puno truda, shvatite da odgojitelji nisu uspjeli nekoga spasiti – govori i dodaje kako pamti, iako je to, kaže, bilo davno, slučajeve pedofila, kojima su djeca iz domova bila najlakša meta.
– Otok je malo mjesto i sve se uvijek sazna. Jednom sam tako ugledao svoje dečke s tim jednim čudnim muškarcem, odmah sam mu rekao neka da petama vjetra, a njima da se maknu od njega. Bilo je tijekom ovih 30 godina još takvih slučajeva, jedan lokalac koji je dulje vremena zlostavljao dječake, čak je slučaj završio na sudu, ali kako je sve to trajalo godinama, mladići su odrasli, otišli i nekako su svu tu prošlost htjeli ostaviti iza sebe – prisjeća se Krstanović. Samoozljeđivanje je često u domu, i to je kao i neka njihova poruka da traže pomoć.
– I dok neki to rade jer glume frajere i režu se po gornjem dijelu ruke gdje su vene i to nije toliko opasno, ima onih koji žiletima režu zapešća, onda je to puno krvi i u takvim trenucima važno je brzo reagirati, priča.
Autoritet kod mladića
I dok bi neke pogled na krvave ruke i krv koja lipti na sve strane izbezumio, Jure s obzirom na veliko iskustvo već zna da je najvažnije brzo reagirati. Isto kao što je važno brzo reagirati važno je pratiti priče i događanja na otoku. A njega na Lošinju svi znaju i on smatra da je to jedini način kako bi stekao autoritet kod mladića. – Odgajatelj treba biti prepoznatljiva osoba u mjestu, koja ima razvijene socijalne vještine, komunikativna je i mora se isticati u nečemu – sportu, društvenim aktivnostima i onda mladići tu osobu cijene. Oduvijek sam bio sportski tip i na Lošinj sam prvo došao raditi kao 27-godišnjak, kao profesor povijesti u jednoj srednjoj školi. Kada bih tada nekome rekao da sam profesor, svi bi zaključili da sam nastavnik tjelesnog – smije se i danas aktivan 60-godišnjak koji pršti energijom.Tako kada lošinjskim ulicama u popodnevnim satima projuri stari Mercedes iz kojeg trešti glazba s kasetofona, svi stanovnici znaju da Jure s dečkima ide u lov na ribu ili u šetnju po otocima. Iz automobila zna treštati i Šaban, kaže nam Jure, dodajući da kada mu dečki kažu “jarane, ma daj pusti nam onu našu”, tko im kada ga tako lijepo pitaju ne bi ispunio želju. A “profesor”, kako ga ti zovu, a zalomi se tu i taj “jarane”, smije se, ne skriva koliko ustvari živi za te mladiće.
– Mi vam zajedno pečemo i kolače, jednom sam dečkima donio kupljene baklave, rekli su da to nisu onakve kakve mi radimo. Želim toj djeci koliko mogu stvoriti toplinu doma. Mi smo vam obitelj – kaže Krstanović kojeg najviše naljuti kada Lošinjani te mladiće pogrdno nazivaju “domci”. Da mladići znaju koliko im je odgojitelj Jure posvećen, najbolje govori događaj od prije deset godina, kada je operirao kuk pa je tjedan dana bio slabo pokretan i mogao je hodati samo uz pomoć štaka, a većina njih ga je zvala, provjeravala kako je, donosila mu stvari iz trgovine. Za neke mladiće Jure je uistinu poput oca, jer biološkog nikada nisu upoznali ili nije bio uz njih kada je trebalo.
– Znaju mi se javljati danas odrasli ljudi, koji su u nekim periodima života bili u domu, a danas su uspješni i imaju svoje obitelji. Žele mi se pohvaliti da su uspjeli, jer me doživljavaju kao oca – priča naš sugovornik, koji je bio i na svadbi jednog bivšeg štićenika. I to su ti najljepši trenuci, kako kaže Jure, kada znaš da si ti svoj posao uspješno odradio. Struka kaže da ako od 100 djece jednog izvedeš na pravi put, napravio si posao, a Jure je izvukao desetke i desetke. Svaki novi mladić koji dođe u dom za njega je nova priča i novi izazov.
Jure je bio i na vjenčanjima štićenika, ali, nažalost, i na sprovodima
TKO JE JURE KRSTANOVIĆ
Tomislavnews.com odmah prepozna Duvnjake! Tako je bilo i kada smo pročitali ovaj tekst u Jutranjem, podumisao nam je šaptala provjeriti je li gospodin Krstanović s Duvanjskog polja, pa smo malo tražili. Nije trebalo dugo, da saznamo sljedeće: Jure Krstanović je iz duvanjskog sela iz Sarajlije, rođen 19.12.1960. Završio je Filozofski fakultet, smjer povijest u Sarajevu, radi u Odgojnom domu u Malom Lošinju (poremećaj u ponašanju) na mjestu odgojitelja, već 30 godina.
Uz pozdrav svim Duvanjkama i Duvnjacima i svim našim čitateljicama i čitateljima, gospodin Krstanović je dodao: “Napišite da sam evoluirao iz profesora povijesti u socijalnog pedagoga te da u odgoj utkajem i dosta naših duvanjskih čvrstih vrijednosti”.
www.tomislavnews.com/Izvor : Jutarnji list
