DUVNO SVOJE NOSIMO U SRCU
Ja sam rođen u zemaljskom raju,
u lijepom duvanjskome kraju:
gdje se bura s jugovinom tuče,
Hvaljen Isus, naziva, danas k’o i jučer,
A i vjera ostala je ista
znak i znamen moga rodnog mista!
Duvno svoje nosimo u srcu,
volimo ga kao mater dicu!
Od Šuice pa do Buška Blata
rasadnik je srčanih Hrvata.
U ratove odlazili prvi
za Hrvatsku spremni dati krvi!
Duvno svoje nosimo u srcu,
volimo ga kao mater dicu!
Duvnu mome ponos je i slava
Nosit krunu kralja Tomislava ,
nosit znamen hajdučkoga tića
harambaše Mijata Tomića!
Imat hrabrost sestre Ljilje Zrno
čija smrt nas zavila u crno!
Duvno svoje nosimo u srcu,
volimo ga kao mater dicu!
Iz Duvna smo mnogi odselili,
zemlje svijeta mnoge naselili.
Sad Duvnjaci i u bijelu svijetu,
štuju Gospu i Nedjelju svetu!
Mole Boga i pjevaju gangu,
Bog za uzvrat daruje im snagu,
i zove ih na stara ognjišta:
vratite se da ne budu pusta!
Duvno svoje nosimo u srcu,
volimo ga kao mater dicu!
Sad na kraju ostanite zbogom,
svi Duvnjaci pod nebeskim svodom.
Bog vas čuv’o i svi s neba sveti,
materini svi posti zavjetni!
Duvno svoje nosimo u srcu,
volimo ga kao mater dicu!
Autor : Jure Šimić
www.tomislavnews.com
