Gdje bogat nije onaj koji ima volove,
već onaj koji ima sinove…
TO JE MOJ GALEČIĆ
Gdje se bura s jugovinom tuče,
gdje se Bosna s Hercegovinom dodiruje,
gdje su ljudi tvrđi od kamena,
gdje su žene kućanice, tkalje, pletilje,
vezilje, pralje, dadilje, majke, svekrve i bake,
gdje su kratka i topla ljeta,
gdje su duge i hladne zime,
gdje ne uspjeva ni kokuruz ni pšenica,
ni jabuka, ni vinova loza,
gdje se po vrletima legu poskoci i riđovke,
gdje u gori vuk zavija često,
gdje su se djeca rađala bez bolnica i babica,
a odgajala bez babirona, humana i pampersica,
gdje su se djeca prvo učila rukom križati,
a tek onda, svojom rukom čorbu kusati,
gdje se kosa tri puta dnevno klepa,
gdje se rukom čapljuza iz kamena vadi
gdje se klas po trnju skuplja,
gdje se svijeća od gange gasila,
gdje se kozbaši trtica davala,
gdje se svitnjak uoči blagdana
svetog Ante i svetog Ive palio,
gdje se uvečer Boga molilo,
gdje se prije i poslije jela uvijek križalo,
gdje su svi mještani iste vjere katoličke
i iste nacije hrvatske,
gdje bogat nije onaj koji ima volove,
već onaj koji ima sinove:
TU JU I TO JE MOJ GALEČIĆ.
Autor: Jure Šimić
www.tomislavnews.com
