Istinita zgoda iza koje je ostala antologijska izreka dogodila se polovicom prošlog stoljeća na Duvanjskom polju. Mnogi znaju i često upotrebljavaju izreku, a ne znaju kakva se priča iza toga krije.
Dakle, bila je svetkovina Svete Kate, pazarni/sajamski dan-dernek u Duvnu (sada Tomislavgradu), bilo je hladno, a snijeg je pokrio Duvanjsko polje. Na taj dan, po običaju, dolazili su, i još uvijek dolaze (ali sve manje) žitelji svih duvanjskih sela, ali i okolnih mjesta na dernek, uglavnom na stočnu pijacu, ali i na zelenu pijacu/tržnicu. Jesenski je to veliki pazarni dan i posljednji u godini kada treba opskrbiti kuću za dugu zimu duvanjsku.
Krenuo tako, kaže legenda, i jedan Rakićak (čovjek iz Duvnu susjednog Rakitna) jašući na konju u Duvno na dernek. Umotao se, zakukuljio, a kada je krenuo preko Duvanjskog polja, odjednom se začuje lavež psa koji se opasno približavao i konju i jahaču. Što je jahač brže tjerao konja, to je pas ovčar žešće lajao i trčao za njima. Dosjeti se jahač, podiže malo noge, odmahnu rukom prema psu i reče glasno: “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”, gledajući prema gradu do kojega je bio još dalek put preko polja, a misleći kako će se pas umoriti, uvidjeti da uzalud trči i laje, te kako će se brzo vratiti kući . Tako je i bilo, a Rakićak to ispriča prijateljima na derneku i ostade u narodu živjeti izreka “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”.
Izreka se proširila, čulo se za nju nadaleko, a često se upotrebljava u krivom značenju, najčešće u onom “Psi laju, karavana prolazi!”
Ustvari, pravo bi joj značenje bilo u smislu: samo ti pričaj, jezik je na mokru, umorit ćeš se, a nikakve koristi od tvoje priče, ja te i ne slušam, ne bojim se tvojih riječi. Ili kad netko odmahne rukom na beskorisnu, bezveznu priču i danas se često čuje: “Pričaj ti to nekom drugom…!”.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/ Foto ilustracija, Farma Matić
