Da kojim slučajem ili čudom Božjim iz mrtvih ustanu dvojica velikih hercegovačkih pjesnika što bi rekli, kako bi pjevali? Možda ovako?
OPOMENA 2.
Čovječe, jesam li ti rekao
Da ne ideš malen
ispod zvijezda.
Da pustiš
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda.
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Pa bi na svom koncu
mjesto u prah
prišao sav u zvijezde.
Jesam li te lijepo opomenuo, čovječe!
A ti: išao si malen ispod zvijezda?
Zato ćeš žaliti kad se budeš
zadnjim pogledima rastajao od zvijezda.
I umjesto u zvijezde prijeći ćeš u prah.
Uzalud sam pjevao, uzalud pisao,
Niste me slušali, niste me čitali.
Kasno je sada, ni meni se ne dopada!
( ABEŠ)
OSTAJTE OVDJE 2.
Koga sam ja to savjetovao
da ostane ovdje
i da vas sunce tuđeg neba
neće grijati ko što ovo grije?
Niste mi vjerovali, niste me čitali?
Ponavljam glasno, a možda je kasno:
Samo ako ostanete, opstat ćete!
Ako ne ostanete, nećete opstati!
Sve ostalo su priče za malu djecu.
Koje vam pričaju oni što ostaju,
koji vas s prijezirom ispraćaju
ne znajući da i oni idu svome kraju.
PONAVLJAM, DAKLE,
AKO OSTANETE, OPSTAT ĆETE!
A vi, eto, kako vam drago…
Vaš AŠ
www-tomislavnews.com /Foto : TN
