Dolaskom “demokracije” objeručke smo prigrlili sve zapadnjačke gluposti i običaje! Počeli smo dubiti bundeve za Noć vještica, nalivati se tamnim pivom za St. Patrick Day, kupovati srcolike bambonjere i cvijeće za Valentinovo! Bilo je i ranije zaljubljenih, ali nije bilo Valentinova! Drugačije karakteristike je trebao imati pravi duvanjski macho tip : valjalo je znati klati gudine, dnevno moći nabaciti 100-tinjak kvadrata gipsa, da za okladu u seoskoj trgovini sam može pojesti Tirolsku od 2 kg…!! Danas je sve drugačije. Muškarci su se morali mijenjati, a sami početci Valentinova su bili mučni i teški. Žena za štandom u sred grada prodaje ruže. Frajeri su znali satima kružiti po gradu kako bi neopaženi zgrabili svoj primjerak ruže. Ali uvijek bi naišao neki frend, uvijek bi u blizini bio parkiran poznati auto, uvijek je prolazio netko poznat…! A kada bi se svi uvjeti stekli: tip parkira auto,prtrčava brisani prostor kao vepar, uzima ružu, ne pita za cijenu, trči natrag sprintom na kojem bi mu pozavidio i Usain Bolt, sjeda u auto, spušta ružu na zadnje sjedište, čeka da se puls s 250 vrati na 70, pali motor i navlači zadovoljan smiješak! Na drugom kraju gradu, u trgovačkom centru, drugi frajer brčka nešto po zobenim pahuljicama s pogledom fokusiranim na Milkine srcolike bombonjere! Sve je dio taktike! Izgleda da nema nitko poznat. I blagajnica je nepoznata. Pravi je trenutak…a onda nervoznim i nespretnim pokretom ruke ruši s police sve (ionako nestabilne) srcolike bombonjere! Prilazi u pomoć blagajnica. On proklinje u sebi svoju smušenost , ali valja ostati pribran. Blagajnica je ljubazna. Sve je lijepo posložila i na kraju uzima onu bombonjeru i reče tipu: “Sigurno si trebao ovu bombonjeru, pa Valentinovo je danas”?!
” Čuj Valentinovo”? – reče frajer.
“Šta ti je to, nikad čuo ženska glavo! Došao sam po ove zobene pahuljice”…i zgrabi onu kesu! Naravno, par kilometara dalje od trgovačkog centa, zobene pahuljice će završiti u jarku. Kojeg će mu vraga zobene pahuljice ali…
Oni s više sreće, večeras će i na tu “ritualnu večeru” ali morat će odustati od svog omiljenog i jedinog jela kojeg znaju naručiti (“Mješano”), to je seljački! Naručit će nekakve morske plodove, počet će gristi dagnje i raskrvariti desni sve dokle ga konobar ne upozori na pravilnu konzumaciju. Eh, teški su bili početci! Danas tipovi po sred grada idu s metarskim plišanim medom i buketom cvijeća! Ali frajeri u nekakvim tajicama, zalizanci, s riđom i rijetkom bradicom (na svaku dlaku može bobak navinuti)…izgledaju, Bože mi oprosti, ko nekakve pi….. Tako to krene: večera za Valentinovo, onda u lipnju skupa odu u Međugorje, a već za Božić najave kako im je svadba sljedeće godine u srpnju!
Poslije te svadbe muškarci gube svoj identitet. Izlasci im se svedu na to kad idu svastikinoj maloj na rođendan, kad od šure mali osvoji zlatnu medalju u karateu na natjecanju u Šujici (kategorija do 8 godina). Izlasci su mogući i u slučaju da se reprezentacija plasira na Svjetsko prvenstvo! Tada je dozvoljeno i par piva…tada skaču u transu kad Rebić zabije gol i grle istog takvog nesretnika do sebe! A “one”… one su druga priča! One su članice udruge ” Ne termoelektrani”, “Naš Tomislavgrad”, članice su udruge za zaštitu plavetnog kita u Tihom oceanu, riječnog raka u delti rijeke Šujice, one su u crkvenom zboru, one su članice HDZ-a! One dolaze kasno večeri, one su stalno umorne i zauzete! Njihov stol je pretrpan katalozima Zare! Njihove prijateljice su Ana Avon, Ružica Oriflem, Ivana Nokti, Katarina Depilacije, Marija Kreme…! One su Bog i batina! Muškarci su u kratkom roku evoluirali iz Alfa mužjaka u bezkičmenjake i mekušce! Ostatke nekadašnjih muškaraca možemo naći jedino još po zabačenim selima gdje još civilizacija nije doprla. Zato, svaka čast ženama! U kratkom roku su promijenile svijet. Kapa do poda! I drage dame…želim vam sretno Valentinovo!
www.tomislavnews.com/ Piše: Jakov Krišto
