Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je, 22. svibnja 2016. priopćenje u povodu napada putem medija na biskupa banjolučkog mons. Franju Komaricu. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Nakon što je posljednjih dana predsjednik entiteta RS u Bosni i Hercegovini gospodin Milorad Dodik putem medija pokrenuo pravu lavinu napada na biskupa banjolučkog mons. Franju Komaricu, osjećam svojom obvezom kao vrhbosanski nadbiskup stati ponajprije u obranu istine, a u isto vrijeme izraziti svoju blizinu i zajedništvo sa svojim školskim kolegom i biskupom iz zajedničkog nam rodnog grada Banje Luke.
Pridružujem se pozivu biskupa Komarice upućenom u priopćenju od 19. svibnja 2016. aktualnim političarima „u Republici Hrvatskoj i u entitetu Republika Srpska i u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i u Banjoj Luci – da konačno odlučnije zajednički započnu ispravljati tešku i dalekosežnu nepravdu mnogim mojim sugrađanima, sunarodnjacima i suvremenicima, koja se njima čini već dva i pol desetljeća, a za što veliku odgovornost nose brojni, još uvijek živući političari iz ratnih i poratnih godina“.
Aktualni političari dužni su, zajedno sa svim drugim strukturama, učiniti sve što je u njihovoj moći da naš rodni grad Banja Luka bude mjesto zajedničkog življenja u različitosti i jednakopravnosti. Brojne nepravde, nanesene Hrvatima, koji su najvećim dijelom katolici a među njima je i moja najbliža rodbina i rodbina biskupa Komarice, kao i mnogim drugim nedužnim ljudima mogu ispraviti samo oni kojima su povjerene najodgovornije službe na razini grada, entiteta i države. Jednako tako, aktualni političari na svim razinama, kao i sve druge strukture, dužni su to učiniti u svim gradovima i selima na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine svima koji su u pojedinim mjestima manje brojni i kojima je nanesena nepravda.
Među nepravdama, koje vape u nebo, jest i nemogućnost mnogih da pronađu smrtne ostatke svojih najbližih te da ih dostojno sahrane i pored njih se Bogu pomole. Zar se mogu nadati dobru i Božjem blagoslovu oni koji poštuju grobove svojih pokojnih, a u isto vrijeme priječe da onu drugi i drugačiji čine to isto?
Nedopustive su i za svaku osudu prijetnje entitetskog predsjednika Dodika i pojedinih drugih predstavnika vlasti biskupu Komarici, poznatom borcu za istinu i jednakopravnost. Umjesto da napokon poduzmu nužne korake za ispravljanje brojnih nepravdi nanesenih slabijima, očita je želja da se prijetnjama utiša jedan od rijetkih glasova koji se ne miri s potpunim iskorjenjivanjem svega što je hrvatsko i katoličko u cijelom entitetu RS.
Očekujem od međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini i od svih vlasti na državnoj razini, a na osobit način od hrvatskih predstavnika vlasti u BiH koji nikada nisu na ozbiljan način postavili pitanje jednakopravnosti Hrvata na teritoriju RS, da se suprotstave politici, kako ih pojedini nazivaju, etnički čistih prostora jer je to u suprotnosti sa svim zakonima utemeljenim na pravdi i jednakopravnosti, a na osobit se način protivi Božjim zakonima.
Teritorij ne smije biti važniji od čovjeka, a država i svaka državna vlast dužna je biti u službi svakog čovjeka. Unatoč prijetnjama, Crkva se nikada i ni po koju cijenu neće pomiriti s nepravdom i uvijek iznova tražit će da nepravda bude ispravljena bez obzira o kome je riječ. Isto tako, Crkva će uvijek moliti za pokojne i nastojat će na dostojan način obilježiti njihove grobove. To je činila i u daleko težim i opasnijim vremenima od ovih današnjih, a to će činiti i ubuduće. Posljednji koji bi joj to trebali priječiti jesu oni koji obilaze mjesta stradanja svoga naroda, a to isto zabranjuju drugima. Dokle tako?
Podsjećam na riječi Svetog Oca pape Franje upućene najvišim predstavnicima vlasti okupljenim u zgradi Predsjedništva BiH u Sarajevu, 6. lipnja 2016.:
„Svi bismo trebali prepoznati naše temeljne ljudske vrijednosti, kako bismo se uspješno suprotstavili divljaštvu onih koji bi od svake različitosti htjeli stvoriti priliku za nasiljem. U ime se ovih vrijednosti može i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti. One tako dopuštaju sazvučju različitih glasova da se oblikuju u plemenit i skladan himan, nasuprot fanatičnom kriku mržnje. Političari su pozvani na plemenitu zadaću da budu prvi koji će služiti svojim zajednicama, radeći prvenstveno na očuvanju temeljnih ljudskih prava, među kojima istaknuto mjesto ima ono o vjerskoj slobodi. Na taj će se način konkretnim zalaganjem moći izgraditi mirotvornije i pravednije društvo, u kojem bi se uz pomoć svakoga člana rješavali mnogovrsni problemi iz svakodnevnoga života naroda. Da bi se ovo ispunilo, prijeko je potrebna stvarna jednakost svih građana pred zakonom, posebno u njegovoj provedbi, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili geografsku pripadnost: tako će se svi, bez razlike, u potpunosti osjećati dionicima javnoga života i, uživajući ista prava, moći će aktivno dati svoj posebni doprinos općem dobru“.
Sarajevo, 22. svibnja 2016.
Vinko kardinal Puljić
nadbiskup vrhbosanski
