Častimo vas jednom PREDOBROM, A PRIGODNOM, pjesmom duvanjskom!
Šaku žuta žita
za ljubav Duvanjskog polja
moj otac sije svakog proljeća
u travnju.
Plodnost sjemena za teška
vremena
ravnodušnost zemlje pokrije.
Mati zaplače otac popije
suzu u rakiji
Opsuje sveca i kao djeca
sjenke se plaši.
A jutra plava san su i java
za naša čela
Djedova lula davno je utonula
u rijeku zaborava.
Kad stigne žetva teška kletva
poljem jekne
Zasuzi oko i negdje duboko
nadu krije.
A hladna jesen k’o putnik
zanesen
poljem bludi
Njene grudi ritam su ludi
vjetra i kiše.
Teške su noći u svojoj samoći
nad ovim poljem
Duga je cesta našeg
prokletstva.
Autor: Karlo Papić
Foto : Ivica ŠaraC
Izvor:www.mandino-selo.com
