Neka mi oprosti konstitutivnost, ali ne vidim svrhe u tome da Hrvata u BiH bude kofol nekoliko ili da u BiH bude neka kofol brojka (rimo)katolika. Ne vjerujem da će brižnim vođama značiti išta brojke stada kojeg vodaju i šišaju kako im drago, jer se zna o kojim brojkama vođe vode brigu.
Autor: Berislav Jurič/dnevno.ba
Samo su naivni mogli pomisliti da će popis stanovništva u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj je i najjednostavnija radnja pretvorena u vezivanje i odvezivanje debelog čvora, biti čista formalnost, obično prikupljanje podataka o tome koliko je krovova koji prokišnjavaju, obitelji bez struje i vode ili nezaposlenih doktora znanosti.
No, u popis se i prije popisa slila sva gorčina zemlje nastale prisilnim potpisima. Kampanje su tjerale ljude na učenje napamet odgovora o vjeri, naciji i jeziku. Između redaka nizao se red neprijatelja, protivnika, dušmana i ljudi spremnih zatrti svako postojanje nepopisanog. Iznad redaka isplivavao je sav jad zemlje u kojoj je važnije biti veliki Srbin, veliki Hrvat i najveći Bošnjak, pa makar veličina naroda počivala u porušenoj zgradi, bez uvjeta za život i makar na popisnom papiru stajalo da se živi od pozajmice ili naknade za nezaposlene – koja ne postoji, ali popisni papir to ne zna.
Bitno je popisati se i bitno je da i jednih i drugih i trećih bude više nego što ih je bilo. Tako su Hrvati pozvani da popišu gastabajtere po bijelome svijetu i njihovu djecu ne bi li ih bilo što više, pa bi onda kofol postali još važniji. Zaboravili su pozivači na popis raseljene rodbine kako su ih oni i njihovi prethodnici preveslali, pa su šaljući u ratu sve što su mogli, poslije rata dobili od šake do lakta. I više. Dovoljno da zamrze svaku riječ i poziv zabrinutih vođa.
Neshvatljivo je da jedan narod želi kofol postojati. Možda galamdžije i pozivači na popis žele prikriti činjenicu da tamo gdje nisu protjerani ratom, Hrvata nema jer ih je protjerala politika i idiotarenje vladajućih vođa. Cijele generacije nisu se vratile na svoja ognjišta jer ih nakon školovanja nije čekalo ništa, ni posao ni socijalna pomoć. Oni koji su se vratili, brzo bi shvatili da je povratak bio samo trošenje novca za kartu te su brže-bolje napustili ognjišta ofucana od njihovih obećanja i uvjeravanja. Oni koji su ostali, dobro su se sageli, postali njihovi i dobili posao u njihovim tvrtkama, zauvijek zarobljeni u lanac kao karika šutnje i poslušnosti.
Neka mi oprosti konstitutivnost, ali ne vidim svrhe u tome da Hrvata u BiH bude kofol nekoliko ili da u BiH bude neka kofol brojka (rimo)katolika. Ne vjerujem da će brižnim vođama značiti išta brojke stada kojeg vodaju i šišaju kako im drago, jer se zna o kojim brojkama vođe vode brigu. Ne vjerujem da će svećenici pristati na siromašniji život radi kofol većeg broja gladnih katolika niti da će poslušati papu Franju i njegovo ponavljanje potrebe siromašne Crkve. Jer, bilo bi logično da, ako je kofol naroda toliko uistinu siromašno, da i pastiri budu barem malo skromniji i siromašniji.
Neka mi oprosti konstitutivnost, zajamčena, ali ne razumijem kako bi se to mogla stvarati strategija za jedan narod kojeg će nakon popisa biti, ako uopće taj popis doživi finale, kofol brojka.
Neka mi oprosti i strategija, ali bi se trebala promijeniti iz kofol-strategije na, ako ne mudru i pametnu, onda barem običnu strategiju. Jer, što smo do sada, pošteno nepopisani, imali? Imali smo kofol kazalište s kofol repertoarom, kofol glumcima, kofol dramaturzima i kofol predstavama. Imali smo kofol televiziju i radio s kofol vizijom i kofol slobodnom uređivačkom politikom i kofol prostorom za napredovanje. Samo kofol nije bila oprema koja je nestala, nikako kofol. Imamo i tiskovine s kofol novinarima, s kofol urednicima, s kofol lektorima i kofol istinom. Imamo kofol, slikovnice, kofol udžbenike s kofol pjesmicama kofol pjesnika s nikako kofol naplatom autorskih prava i ucjenama kofol nastavnika s kofol odgojnim mjerama. Imamo i kofol sveučilište s kofol planovima i programima, kofol profesorima s kofol znanjem i kofol gladnih znanja studenata. S nikako kofol plaćanjem svega i svačega, od kofol vrijednih vrijedno prepisanih knjiga do kofol semestara.
Neka mi oprosti strategija, ali mislim da je u pogrešnim rukama. Kofol vođe rastjerale su i ono malo nepopisanog naroda grabeći nimalo kofol samo sebi, ostavljajući mrvice onima koji nisu imali izbora nego nestati. Neka mi oproste kofol vođe, što ih ne smatram vođama svjestan da za mene nema mjesta u njihovim ufoteljenim carstvima, ali sam uvjeren da ne bi vladali da nije čarobnog kofol.
Kofol su pametni i imaju kofol diplome, kofol su pošteni, kofol misle na nas, kofol smo glasovali za njih, kofol im je strategija i sada još žele kofol narod u kofol državi s kofol budućnosti.
