Ni u najmlađim danima nisam pokušavao napisati neku pjesmicu , a mnogima je ona bila jedan od znakova sazrijevanja ili neostvarene čežnje za nečim. Danas imam vremena više nego nekada pa i potrebe komentirati ono što uočavam ili napišem da bi i druge čuo što misle o onome što sam sām smislio. Često mi se čini da je moja namjera dobro ispunjena ako svoja kazivanja sažmem u kratke rečenice. Eto, tako je nastao i ovaj moj zapis.
PROPUŠTENE PRILIKE
Htio bih napraviti ono što nisam,
htio bih usavršiti ono što jesam,
štošta bih htio što sad ne mogu,
ili mi se ne da i koliko mogu.
Prepreke se javljaju kao naručene,
neke širom ispriječene ispred mene,
većina ih čini bitan dio mene,
a neke čekaju svoj red ispred mene.
Sve ih vidim i njima se opet divim,
kako rastu i šire se kao gljive iza kiše,
i usput priječe da kažem nešto više
i nastavih opet život svoj da živim.
Umjesto prilika zaredale prigode,
a ja neprestano tražim nove zgode
da iskažem svoje mnoge nezgode,
traju dani i nesane noći iza ponoći.
Konačno sam dočekao ovaj dan
da vam kažem nedosanjani san,
teško je biti u isti mah neodlučan i fit,
a još teže reći sad sam i ja sam kvit.
Autor : Krešimir Krišto
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija I.Ć.
